Priča o borbi Igora Kojića, sina poznatog pjevača Dragan Kojić Keba, već dugo vremena tiho se provlači kroz javni prostor, često obavijena nagađanjima, poluinformacijama i senzacionalističkim naslovima.
- Ipak, iza svega toga krije se jedna duboko lična i emotivna priča o zdravlju, porodici i snazi koju čovjek pronađe tek kada se suoči s najtežim iskušenjima. Igor nikada nije tražio pažnju, niti je želio da se njegova privatna borba pretvori u javnu temu, ali okolnosti su učinile da se njegova sudbina nađe pod povećalom javnosti.
Prvi nagovještaji da nešto nije u redu pojavili su se u periodu kada je javnost bila zaokupljena sudskim procesom između njegove majke Ljiljana Jevremović i njegovog oca.
- Tokom tog mučnog perioda, u javnost su dospjeli podaci koji su ukazivali na to da Igorovo zdravstveno stanje nije stabilno. Informacije koje su tada procurile izazvale su zabrinutost, ali i brojne spekulacije, naročito zbog sumnji da se možda radi o ozbiljnijem, pa čak i genetskom oboljenju. Iako porodica nije željela da iznosi detalje, bilo je jasno da se suočavaju s problemom koji zahtijeva ozbiljan pristup i brzu reakciju.
Kako su mjeseci prolazili, a stanje se nije popravljalo onako kako su se svi nadali, donesena je odluka koja nikada nije laka – liječenje van granica zemlje. Taj korak često se u javnosti doživljava kao posljednja nada, kao znak da su iscrpljene sve druge mogućnosti. Upravo zbog toga, odlazak na operaciju u inostranstvo dodatno je pojačao strahove i brigu, kako unutar porodice, tako i među ljudima koji su pratili situaciju sa strane. Odluka da se krene tim putem bila je vođena isključivo željom da se Igoru pruži najbolja moguća šansa za oporavak.
- U tim trenucima, uloga oca postala je ključna. Keba je, bez ikakvog dvoumljenja, izdvojio oko 20.000 eura za liječenje svog sina, pokazujući da novac gubi svaku vrijednost kada je zdravlje djeteta u pitanju. Njegova spremnost da učini sve što je u njegovoj moći bila je tiha, ali snažna poruka o očinskoj ljubavi. Porodica se trudila da zadrži dostojanstvo i privatnost, iako je interes javnosti bio ogroman.
Važno je naglasiti da su u tom periodu i domaći mediji poput „Blica“, „Kurira“ i „Večernjih novosti“ izvještavali o situaciji uz dozu opreza, pozivajući se na provjerene informacije i izjave bliskih izvora, naglašavajući ozbiljnost zdravstvenog stanja, ali i potrebu da se poštuje privatnost porodice. Ovi domaći izvori su tada isticali da se radi o izuzetno osjetljivoj zdravstvenoj borbi, u kojoj prognoze nisu bile nimalo jednostavne.
- Osim finansijske podrške porodice, ogroman značaj imala je i solidarnost ljudi. Organizovane su humanitarne priredbe, pokretane akcije na društvenim mrežama, a brojni nepoznati ljudi uključili su se sa željom da pomognu. Ta kolektivna briga i empatija bile su snažan oslonac porodici, podsjećajući ih da nisu sami čak ni u najtežim trenucima. U trenucima kada se činilo da je teret prevelik, upravo je ta podrška davala dodatnu snagu.
- Nakon operacije, započeo je dug i iscrpljujući period oporavka. Igor se suočio s izazovima koji nisu bili samo fizičke prirode. Bilo je potrebno ponovo izgraditi snagu, ali i vjeru u sopstveno tijelo. Okrenuo se zdravijem načinu života, pravilnoj ishrani i sportu, shvatajući da oporavak nije trka, već proces. Njegova upornost i disciplina postali su ključni faktori u vraćanju kontrole nad vlastitim životom.
Prema pisanju domaćih portala iz regiona, uključujući „Telegraf“ i „Danas“, prijatelji porodice su u više navrata isticali da su prognoze u jednom trenutku bile krajnje neizvjesne, čak opisivane kao 50 prema 50. Ovi izvori su naglašavali da se porodica suočavala s ogromnim psihološkim pritiskom, jer neizvjesnost često boli više od same dijagnoze. Uprkos svemu, unutar porodice je vladalo zajedništvo koje se pokazalo presudnim.
- Vremenom, Igorov povratak sportu postao je snažan simbol nade. Njegova priča počela je da inspiriše mnoge mlade ljude koji se bore sa sličnim zdravstvenim izazovima. On nije govorio mnogo, ali je svojim primjerom pokazivao da je moguće vratiti se čak i onda kada izgleda da su šanse minimalne. Tišina u kojoj je gradio novi početak govorila je glasnije od bilo koje izjave.
Cijela situacija ostavila je dubok trag na porodicu. Dani ispunjeni strahom, noći bez sna i stalna briga postali su njihova svakodnevica. Ipak, upravo u tim trenucima pokazalo se koliko je porodična ljubav snažna kada se suoči s krizom. Podrška koju su pružali jedni drugima bila je temelj na kojem su gradili vjeru u ishod borbe.
- Kako su kasnije prenosili domaći mediji poput „RTS-a“ i „HRT-a“ u regionalnim prilozima, Igorova priča vremenom je prestala biti samo vijest o bolesti. Postala je priča o otpornosti, snazi volje i važnosti mentalnog oporavka, jednako kao i fizičkog. Ti izvještaji su isticali da je njegov primjer dokaz kako se i iz najtežih životnih situacija može izaći snažniji.
Danas se Igor Kojić ne posmatra samo kao neko ko je preživio ozbiljnu zdravstvenu krizu, već kao simbol borbe i unutrašnje snage. On nije samo pobijedio bolest, već je iz nje izašao zreliji, svjesniji i spremniji za život koji dolazi. Njegova priča podsjeća da, čak i kada se čini da su šanse male, upornost, vjera i podrška najbližih mogu napraviti razliku između predaje i pobjede. U svijetu punom brzih vijesti i površnih senzacija, ova priča ostaje tiha, ali snažna opomena koliko je ljudska snaga velika kada je vođena ljubavlju
