U posljednjih nekoliko godina humanitarne kampanje postale su snažan simbol solidarnosti i zajedništva. Građani su navikli reagirati brzo, vođeni emocijama i željom da pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija.
- Upravo zbog toga svaka zloupotreba tog povjerenja ostavlja duboke i dugotrajne posljedice. Jedan takav slučaj, koji je potresao javnost širom Bosne i Hercegovine, pokazao je koliko granice između humanosti i prevare mogu biti opasno izbrisane kada se emocije iskoriste kao sredstvo manipulacije.
Sve je započelo na način koji je javnosti dobro poznat. Apel, dijagnoza, priča o teškoj bolesti i naglasak na hitnosti liječenja u inostranstvu. Mustafa i Zehra Alajmović predstavljeni su kao bračni par koji se bori s ozbiljnom zdravstvenom krizom. Javnost je reagovala instinktivno.
- Ljudi su slali novac vjerujući da spašavaju nečiji život, dijelili su apel na društvenim mrežama, mediji su prenosili priču, a nada i saosjećanje su se širili brže od bilo kakve sumnje. U tom trenutku niko nije postavljao previše pitanja, jer u humanitarnim akcijama sumnja često djeluje kao nešto nehumano.
Međutim, kako je vrijeme prolazilo, počeli su se pojavljivati prvi znakovi koji su ukazivali da priča možda nije onakva kakvom je predstavljena. Pojedinci su primijetili nelogičnosti, a sumnje su se polako pretvarale u konkretna pitanja. Istraga je otkrila šokantne podatke: od skoro milion konvertibilnih maraka prikupljenih za liječenje, tek simboličan dio je zaista potrošen u medicinske svrhe. Ogromna većina novca završila je na luksuzne predmete, tehniku, odjeću i zabavne sadržaje koji nisu imali nikakve veze s borbom za zdravlje.
- Prema informacijama koje su objavili domaći mediji poput Klix.ba, finansijski tragovi bili su jasni i nedvosmisleni. Transakcije su pokazale obrasce koji se ne mogu objasniti greškom ili neznanjem. Upravo ti podaci postali su ključni dokaz da se ne radi o nesporazumu, već o svjesnoj i planskoj zloupotrebi povjerenja. Javnost je tada shvatila da nije riječ samo o jednom izolovanom slučaju, već o ozbiljnom udaru na samu ideju humanitarnog djelovanja.
Emocionalni šok koji je uslijedio bio je snažan. Ljudi koji su donirali osjećali su se prevarenima, posramljenima i izmanipulisanima. Osjećaj krivice kod mnogih donatora bio je jednako bolan kao i finansijski gubitak, jer su shvatili da su njihove najbolje namjere iskorištene. Ovakve prevare ne oduzimaju samo novac – povjerenje koje se izgubi mnogo je teže vratiti. Svaka naredna humanitarna akcija nakon toga nailazi na zid skepticizma, čak i kada je potpuno legitimna.
- Kako je slučaj dobijao sve veću pažnju, reagovale su i institucije. O njemu su detaljno izvještavali i Avaz, naglašavajući potrebu za strožim kontrolama i jasnijim pravilima kada je riječ o prikupljanju donacija. Stručnjaci su upozorili da ovakve prevare ostavljaju dugoročne posljedice na društvo, jer smanjuju spremnost građana da pomognu onima kojima je pomoć zaista neophodna. U tom lancu nepovjerenja najviše stradaju upravo teško bolesni, djeca i porodice koje nemaju alternativu.
- Posebno zabrinjava činjenica da su legitimne humanitarne organizacije nakon ovog slučaja počele osjećati posljedice tuđe prevare. Organizatori su se suočavali s pitanjima, sumnjama i potrebom da dodatno dokazuju vlastitu iskrenost. Svaka nova kampanja morala je nositi teret tuđe krivice, što je dodatno usporavalo i otežavalo prikupljanje sredstava. Povjerenje koje se godinama gradilo urušilo se u jednom trenutku zbog neodgovornosti i pohlepe pojedinaca.
Društvena reakcija bila je burna. Građani su na društvenim mrežama izražavali bijes i razočaranje, zahtijevajući odgovornost i kazne. Mnogi su pozivali na zakonske promjene koje bi uvele obavezne revizije, transparentne izvještaje i jasnu kontrolu humanitarnih akcija. Prema pisanju N1 Bosna i Hercegovina, sve više se govori o potrebi edukacije građana kako bi naučili prepoznati rizične kampanje i postavljati pitanja bez osjećaja krivice.
- Ipak, važno je naglasiti da zakon i kazne nisu jedino rješenje. Prava promjena mora doći kroz kulturu transparentnosti i odgovornosti, kako među organizatorima, tako i među donatorima. Povjerenje se ne može obnoviti preko noći, niti se može nametnuti pravilnicima. Ono se gradi dosljednim ponašanjem, otvorenim informacijama i jasnim dokazima da je pomoć stigla tamo gdje je bila namijenjena.
Slučaj Mustafe i Zehre Alajmović danas se spominje kao upozorenje. Ne samo institucijama i medijima, već cijelom društvu. On pokazuje koliko je tanka linija između solidarnosti i manipulacije, i koliko je važno čuvati humanost od onih koji je koriste kao paravan. Gubitak povjerenja u humanitarne akcije znači gubitak vjere u ljude, a to je šteta koja se ne može izmjeriti novcem.
Odgovornost je sada zajednička. Građani moraju biti informisaniji i oprezniji, mediji pažljiviji u provjeri informacija, a institucije odlučnije u nadzoru. Samo zajedničkim djelovanjem moguće je spriječiti da se slične prevare ponove. Humanost ne smije postati kolateralna šteta pohlepe, jer društvo koje izgubi povjerenje u solidarnost gubi jedan od svojih najvažnijih temelja
