Neverovatna priča o nestanku i čudesnom pronalasku ronioca iz Vladivostoka danima je potresala javnost, a kako je Kurir preneo u svojim izveštajima, malo ko je verovao da će se ova drama završiti srećnim ishodom.
- Reč je o Pavlu, tridesettrogodišnjem iskusnom ribaru i roniocu, čoveku koji je godinama bez straha ulazio u hladne i nepredvidive vode Dalekog istoka, oslanjajući se na znanje, iskustvo i disciplinu.
Njegov nestanak delovao je nelogično čak i onima koji su poznavali surovost mora u tom području, jer Pavle nije bio početnik, već neko ko je gotovo savršeno poznavao teren. Kako su naveli Mondo i Kurir, iza sebe je ostavio suprugu Tatjanu i dvoje male dece, porodicu koja je navikla na njegov rizičan posao, ali nikada nije mogla da zamisli ovakav scenario.

- Sudbonosnog dana, koji je u njihovim životima ostavio neizbrisiv trag, Pavle je sa prijateljima krenuo na pecanje i testiranje nove ronilačke opreme. Plan je bio jednostavan i, naizgled, bezazlen. Nisu nameravali da se udaljavaju od obale, već su se zadržali u blizini Ruskog ostrva, na rastojanju koje je delovalo potpuno bezbedno. Vreme je u tom trenutku bilo hladno, svega nekoliko stepeni iznad nule, ali bez vetra, što je često varljiv znak u tom regionu. Kako su kasnije isticali sagovornici Blica, upravo ta nagla promenljivost vremena predstavlja jednu od najvećih opasnosti za ljude na moru.
Pavle je započeo ronjenje rutinski, bez ikakvih nagoveštaja da će se nešto neobično dogoditi. Prvi zaron protekao je mirno, na dubini od trinaest metara. Nakon kratkog odmora, odlučio je da se spusti dublje, do dvadeset metara, kako bi proverio novu opremu u zahtevnijim uslovima. U tom trenutku, kako su kasnije prepričavali njegovi prijatelji za Kurir, priroda je pokazala svoje drugo lice. Vetar je naglo ojačao, a more se uzburkalo brže nego što je iko mogao da očekuje.
- Prijatelj koji ga je čekao na čamcu u početku nije paničio. Međutim, minuti su prolazili, a Pavle se nije pojavljivao na površini. Kada je prošlo više vremena nego što je bilo predviđeno kapacitetom boce sa kiseonikom, zabrinutost je prerasla u strah. Nakon četrdesetak minuta, prijatelj je odlučio da sam zaronio kako bi ga potražio, ali bez uspeha. Prema svedočenjima koje je preneo Mondo, već tada je postalo jasno da situacija izmiče kontroli.

- Potraga je pokrenuta gotovo momentalno. O incidentu su obaveštene nadležne službe, a na teren su upućeni spasioci. Satima su pretraživali površinu vode, ali bez ikakvih rezultata. Vest je ubrzo stigla i do Pavlove supruge Tatjane, koja je kod kuće čekala njegov povratak, nesvesna drame koja se odvijala. Poziv nepoznatog broja promenio je sve. Kako je kasnije ispričala za Blic, imala je osećaj kao da joj se svet srušio u jednom trenutku, jer reči koje je čula nisu imale smisla.
Uprkos zvaničnoj potrazi, porodica i prijatelji nisu bili zadovoljni brzinom i načinom reakcije. Prema navodima koje je objavio Kurir, ronioci su kasnili sa dobijanjem dozvole za detaljniju pretragu pod vodom, pa su se Pavlovi prijatelji i kolege sami organizovali. U pomoć su pozvani volonteri i spasilački timovi, a vest o nestanku brzo se proširila društvenim mrežama. Nada da će ga pronaći živog bila je sve manja, jer su iskusni ronioci znali koliko su male šanse za preživljavanje u ledenoj vodi bez kiseonika.
- Drugi dan potrage doneo je još više napetosti. Olujno vreme otežavalo je rad, ali potraga nije obustavljana. Porodica je tražila dodatnu podršku, uključujući i angažovanje helikoptera, što je u početku odbijeno. Ipak, kako je pisao Mondo, jedan lokalni biznismen se samoinicijativno uključio i ustupio svoj helikopter. U vazduhu su kružile letelice, ronioci su pretraživali dno, a volonteri su pregledali obalu, nadajući se makar nekom tragu.
Treći dan doneo je preokret koji niko nije očekivao. Uobičajena gužva u luci Vladivostok odvijala se kao i svakog dana, dok su teretni brodovi prolazili svojim rutama. Iskusni mornar, koji je upravljao jednim rashladnim brodom, primetio je neobičnu tamnu tačku na površini mora. Kako su kasnije prenele Večernje novosti, u prvi mah je pomislio da je reč o otpadu ili plutajućem predmetu. Međutim, približavanjem je shvatio da gleda u ljudsko telo.
- U trenutku kada je spasilački čamac stigao do te tačke, usledilo je pravo čudo. Čovek u vodi bio je živ. Izmučen, promrzao i jedva svestan, ali živ. Bio je to Pavle, pronađen čak sedamnaest kilometara od mesta gde je nestao. Vest o pronalasku munjevito se proširila, a telefon u kući njegove majke i supruge zazvonio je u trenutku kada su gotovo izgubile nadu. Kako je Tatjana kasnije opisala za Kurir, prepoznala je glas svog muža i tada je shvatila da se dogodilo nešto što se može opisati samo kao čudo.
Kasnije, tokom oporavka, Pavle je ispričao kako je uspeo da preživi. Video je pogoršanje vremena, ali je verovao svom iskustvu. Na većoj dubini naišao je na snažnu podvodnu struju koja ga je povukla i dezorijentisala. Iako je uspeo da izroni, struja ga je odnela daleko od obale. U očajničkom pokušaju da preživi, oslonio se na ronilačko odelo koje ga je štitilo od hladnoće. Plivao je koliko je mogao, pravio kratke pauze plutajući i dremeći na vodi, boreći se sa iscrpljenošću. Kako je naveo Blic, tokom ta tri dana pored njega je prošlo dvanaest brodova koji ga nisu primetili. Spasio ga je tek trinaesti.

Ova priča, koju su danima prenosili Kurir, Mondo i Blic, ostala je zapamćena kao svedočanstvo o snazi volje, ali i o nepredvidivosti prirode. Pavlov povratak porodici nije bio samo lična pobeda, već i podsetnik koliko se život može promeniti u jednom trenutku i koliko su nada i istrajnost ponekad jači od svih izgleda








