Priča o roditeljima koji su se javno odrekli svog sina iznenadila je mnoge. Ovaj čin, koji je podigao prašinu u javnosti, bio je rezultat dugotrajnog emocionalnog gubitka, što je izazvalo brojne reakcije i pitanja o granicama roditeljske ljubavi i obaveza unutar obitelji.
- Ovdje se radi o Franji i Krunoslavi, bračnom paru koji je godinama pokušavao održati odnos s vlastitim sinom, ali nakon mnogih pokušaja, konačno su se našli na kraju s nametnutim osjećajem da su iscrpili sve mogućnosti za pomirenje. Njihovo obraćanje javnosti putem medija postalo je posljednji čin njihove patnje, ali i pokušaj da zadrže barem minimum dostojanstva.
Oni su se, kako sami kažu, osjećali kao da su prestali postojati u životima svog sina. Dok su se oni trudili održavati kontakt, sin je postajao sve udaljeniji, a nakon braka, koji su očekivali da donese dodatnu bliskost, nastupila je još veća distanca.
- Krunoslava je istaknula da su svi njihovi napori, uključujući pozive, poruke i posjete, završavali hladnim tonom i povremenim uvredama, što ih je duboko povrijedilo. Najveći udarac došao je kad su shvatili da su čak i unuci, koji su nekada s veseljem trčali u njihova naručja, postali nedostupni. Oni su vjerovali da im je sin namjerno otežavao kontakt, stvarajući dojam da su previše daleko da bi se viđali, iako su živjeli u istoj zemlji.
Iako su se kroz godine borili s raznim emocijama, Krunoslava priznaje da je došla točka u kojoj više nije mogla ustati iz kreveta, dok su je telefonski razgovori i poruke slomili. Ona je, na neki način, osjetila emocionalnu napuštenost koja ju je razdirala više od same tišine. Osjećaj da više nisu postojali za vlastitu djecu bio je gotovo nepodnošljiv. Iako su pokušavali sve kako bi održali kontakt, sin je postao toliko hladan da su ih počeli ignorirati, a bol roditelja bila je neopisiva. Kada su shvatili da ni najmanji tragovi nade više ne postoje, odlučili su da donesu radikalnu odluku.
- Njihova odluka da se javno odreknu sina nije bila trenutna reakcija, nego rezultat dugotrajnog procesa. Franjo i Krunoslava su tvrdili da nisu tražili osvetu, nego da je to bio krajnji korak kako bi sačuvali svoje samopoštovanje i dostojanstvo. Oni su osjećali da im je takva odluka potrebna, kako bi prekinuli stalno ponižavanje kroz godine. Iako su mnogi imali razumijevanja za njihov postupak, drugi su se zapitali o njegovoj pravičnosti. Ova situacija postavila je mnoga filozofska pitanja: Je li ravnodušnost gora od sukoba? Može li šutnja biti oblik nasilja? Teško je pronaći jasne odgovore na ta pitanja, a sama priča Franjo i Krunoslave postala je simbol jednog obiteljskog odnosa koji je izumro, i to ne kroz direktan sukob, nego kroz tišinu.
Ovakvi slučajevi, unatoč tome što su izuzetno emotivni, vrlo su rijetki, a o njima se rijetko govori. Prema tvrdnjama psihologa i sociologa, emocionalno napuštanje može biti jednako bolno kao i fizičko. S obzirom na to da mnogi stariji ljudi često biraju tišinu, nadajući se da će se stvari popraviti, ovakve priče kao da služe kao podsjetnik na ljubav koja mora imati granice, jer čak i roditeljska ljubav ne bi smjela dolaziti po cijenu osobnog poniženja. Nažalost, u društvima poput hrvatskog, gdje je porodica još uvijek sveto pitanje, prekid odnosa sa vlastitim djetetom nosi posebnu težinu, i to ne samo u emocionalnom smislu, nego i u društvenom.
- Slični slučajevi i dalje izazivaju snažne reakcije, ne samo u Hrvatskoj, već i u susjednim zemljama poput Bosne i Hercegovine. Tako regionalni portali često pišu o usamljenosti starijih osoba, ističući kako stariji ljudi, suočeni s činjenicom da djeca žive vlastite živote, ostaju na margini. Ovo emocionalno napuštanje postaje težak psihološki teret koji je teško podnijeti, pogotovo kad je uzrokovano nečim što je trebalo biti prirodno – ljubavlju i obiteljskim odnosima.
Na kraju, priča Franjo i Krunoslave pokazuje da ljubav, iako snažna, ne bi trebala poništavati samopoštovanje i zdravlje. Roditeljska ljubav nije beskonačna, a kada dođe trenutak kada se ona ne uzvraća, izuzetno je važno donijeti odluku koja neće uništiti unutrašnju ravnotežu. Iako nisu postigli mir, njihova javna objava bila je njihov način da prekinu tišinu koja ih je povrijedila više nego bilo kakav sukob. Ova priča ostavlja snažnu poruku da obiteljski odnosi, bez obzira na krvnu vezu, mogu nestati ako se ne njeguju, a tišina koja ostane nakon njih često postaje najteži teret koji čovjek nosi. Izvor: Blic
