U današnjem članku govorim o iskustvu koje je u meni pokrenulo duboku promjenu i natjeralo me da se prvi put ozbiljno zapitam gdje sam u vlastitom životu i koliko sam spremna tolerisati nepoštovanje.
- Bila sam u poodmakloj trudnoći, umorna, osjetljiva i fizički ograničena, ali sam i dalje pokušavala da održim privid normalnosti. Jedne večeri sam sa tadašnjim partnerom otišla u kupovinu, očekujući kratak i bezazlen izlazak. Umjesto toga, suočila sam se s nizom situacija koje su mi otvorile oči.
Od samog ulaska u prodavnicu osjetila sam napetost. Njegovo ponašanje bilo je grubo, bez ikakvog obzira prema mom stanju. Sitni komentari brzo su se pretvarali u otvoreno omalovažavanje. Kada sam uzela namirnice koje sam smatrala zdravijim izborom, dočekao me je sarkazam i optužbe da sam neodgovorna i rasipna. Njegove riječi nisu bile tihe niti privatne, već izgovorene tako da ih svi oko nas čuju.
- Pokušavala sam da smirim situaciju, ali svaki moj pokušaj bio je dočekan još glasnijim komentarima i javnim poniženjem. Ljudi su se okretali, a ja sam osjećala kako mi se tijelo trese, ne samo od trudnoće već i od stida. U trenutku slabosti, ispustila sam stvari koje sam držala, a on se tome glasno smijao, dovodeći u pitanje moju sposobnost da budem majka. Taj smijeh me je zabolio više nego ijedna izgovorena riječ.
U tom trenutku dogodilo se nešto neočekivano. Njegov smijeh je naglo utihnuo, a izraz lica mu se promijenio. Okrenula sam se i vidjela ženu čije je prisustvo donosilo autoritet i mir. Nije vikala niti dramatizovala, ali je jasno i odlučno ukazala na neprihvatljivost njegovog ponašanja. Njene riječi su bile odmjerene, ali snažne, i prvi put te večeri neko je stao na moju stranu.
- Objasnila je da ponižavanje i uznemiravanje nemaju opravdanje, bez obzira na okolnosti. Posebno je naglasila da poštovanje trudnice nije stvar ličnog stava, već osnovne ljudske pristojnosti. Dok je govorila, shvatila sam koliko sam se dugo navikavala na to da opravdavam tuđe ponašanje i potiskujem vlastite granice.
- Zaposleni su mi ponudili pomoć, sjela sam, dobila vodu i prvi put sam se osjećala viđeno. Na jednostavno pitanje da li se ovakve situacije dešavaju često, nisam mogla slagati. Istina je izašla bez uljepšavanja. U tom trenutku shvatila sam da sam godinama birala ćutanje umjesto sebe, vjerujući da je mir važniji od istine.
Žena je objasnila da postoje pravila koja štite ljude od ovakvog ponašanja i da imam pravo da se osjećam sigurno. Moj partner je pokušavao da umanji situaciju, ali njegove riječi više nisu imale težinu. Najjače su odjeknule rečenice koje su ukazivale da način na koji se neko odnosi prema majci svog djeteta govori o njegovom karakteru, a ne o sitnicama koje koristi kao izgovor.
- Nakon izlaska iz prodavnice, nisam osjećala olakšanje, već jasnoću. Te noći nisam se vratila s njim. Spakovala sam osnovne stvari i otišla kod prijateljice. Nije to bila impulsivna odluka, već rezultat dugog unutrašnjeg procesa koji je tada konačno dobio svoj oblik.
U danima koji su uslijedili počela sam da gradim plan za život u kojem neće biti mjesta za strah, omalovažavanje i nesigurnost. Shvatila sam da samopoštovanje nije luksuz, već temelj, posebno kada nosiš odgovornost za novo biće. Taj susret mi je pokazao da postoje ljudi koji prepoznaju nepravdu i da snaga ponekad dolazi izvana, samo da bi te podsjetila da već postoji u tebi.
Danas, kada se osvrnem na taj događaj, ne sjećam se više glasnog smijeha niti ružnih riječi. Pamtim trenutak tišine u kojem sam shvatila da imam pravo da biram sebe. To je bio početak mog novog poglavlja i odluka da svom djetetu pokažem šta znači živjeti s dostojanstvom i jasnim granicama
