Amra je izgradila svoju tvrđavu na Poljinama luksuznu vilu s visokim zidovima i sigurnosnim kamerama. Njeno carstvo bilo je u svijetu farmacije, ali iza tog bogatstva skrivala je tugu.
- Nakon rata, koji je odnio mnoge, uključujući njene roditelje i, što je najviše pogađalo, njenog brata Kenana, Amra je bila prisiljena da živi s ogromnom emocionalnom prazninom. Odrasla je u izbjegličkim kolonama i nije mogla da spasi svog brata u haosu 1993. godine. Iako je izgradila uspješan život, nikada nije mogla da izliječi tu ranu.
Misteriozni darovi počinju da joj stižu na prag njene vile – divlje crvene ruže, nepravilne, trnovite, koje nije nosile nikakvu poruku. Bile su samo tajanstveni trag koji je Amra počela da prati pomoću svojih sigurnosnih kamera. Iako je pomislila da je u pitanju neki prosjak, nije ga htjela otjerati, već je osjećala potrebu da otkrije njegov identitet.
- Jednog kišnog jutra, odlučila je da sazna ko ostavlja te cvjetove. Ustala je rano i gledala kroz špijunku na vratima. Kad je ugledala muškarca kako ostavlja ružu, otvorila je vrata i pokušala da se približi, ali on je pobjegao. U trenutku kad ga je uhvatila za ruku, osjetila je nešto šareno pod njegovim rukavom. To je bila narukvica koju je ona sama isplela prije trideset godina, dok su granate padale na Sarajevo. Crvena, bijela i plava – simbol za nju i njenog brata. Bilo je to jedno od onih sitnih, ali značajnih podsjetnika na prošlost.
Kada je Amra prepoznala narukvicu, njen svijet se okrenuo naglavačke. U tom trenutku je shvatila da je muškarac kojeg je pratila – njen brat, Kenan. On, koji je preživio rat i izbjegao susret sa njom, pokušavao je da je izbjegne. Njegova tuga i srama zbog svog izgleda, zbog života koji je vodio, natjerali su ga da vjeruje da bi je ponizio. Zato je donio samo jedan cvijet dnevno – da joj pokaže da je nije zaboravio, ali da je bio prisiljen skriviti se u sjenama.
- Emocionalni susret između njih dvoje bio je prepun tuge, ali i nade. Amra je prepoznala svog brata, dok su svi njihovi trenuci iz prošlosti – preživljavanje u podrumima, granate, strahovi – ponovo oživjeli. Nije plakala zbog bola, već zbog spoznaje da je Kenan još živ, da je bio tu cijelo vrijeme, blizu nje, a ona nije znala.
- Kenan, koji je godinama nosio srce puno tuge, sada je ponovno postao dijelom njenog života.Amra je odlučila da mu pruži ljubav i pomoć, ne zbog sažaljenja, već zbog stvarne potrebe za obiteljskim povezivanjem.Njegovo mjesto nije bilo među bogatstvom koje je ona izgradila, već među ljudima koje je voljela – u njihovom domu.
Kenan je pronašao novo mjesto u Amrinom životu. Postao je glavni vrtlar na njenom imanju. Divlje ruže koje je donio svakog dana sada su bile njegov rad, njegov dar ljubavi i posvećenosti. Ruže su postale simbol njihovog ponovnog okupljanja, a Amra je svaki dan nalazila svježu ružu na svom pragu.
- Ova priča o ponovnom okupljanju obitelji podsjeća nas na to koliko su važni odnosi koje gradimo i uspomene koje nosimo sa sobom. Bez obzira na sve prepreke koje nam život postavlja, prava snaga leži u ljubavi i podršci koju imamo od obitelji. Svi naši materijalni uspjesi i bogatstvo nisu ništa u usporedbi s ljudima koji nas vole i koji ostaju uz nas, čak i kada mislimo da smo sami.
Veza između brata i sestre bila je snažna, jer ljubav koju su osjećali nije im omogućila da se odvoje, već da se ponovno ujedine.Kenan, koji je prolazio kroz najteže trenutke, sada je mogao ponovno izgraditi svoj život, uz pomoć svoje sestre koja ga nije napustila.Ruže koje je svakodnevno donosio bile su više od poklona – one su bile simbol nade, ljubavi i oprosta.
Na kraju, priča o Amri i Kenanu je priča o trajnoj ljubavi, koja ne poznaje granice vremena ni prostora. Snažna povezanost između članova obitelji, koja se nikada ne gubi, unatoč svim nevoljama, je ono što nas zaista drži. Kroz sve poteškoće, važno je imati nekog tko nas razumije, voli i nikada ne napušta
