U jednom mirnom selu smještenom uz obale rijeke Narmade, život je obično tekao sporim ritmom. Djeca bi se rano ujutro skupljala uz vodu kako bi se osvježila, a žene su navečer prale odjeću uz tiho brujanje vjetra. Takav običan dan, koji je trebao proteći bez iznenađenja, pretvorio se u događaj o kojem će selo još godinama govoriti.
- Na rubu sela živjela je mala skupina pasa lutalica. Među njima se posebno isticao jedno sitno štene, crvenkaste dlake i velikih ušiju, koje su mještani prozvali Tiko. Djeca su ga prihvatila kao dio svoje svakodnevice: hranila su ga ostacima kolača, donosila mlijeko i često ga dozivala da se igra uz plićak rijeke. Zbog toga je i postao poznat kao najveseliji stanovnik obale.
Toga dana sunce je nemilosrdno peklo, a vrućina se mogla gotovo vidjeti kako titra nad pijeskom. Tiko je, žedan i razigran, potrčao prema vodi. U jednom trenutku, samo se čuo nagli prskaj. Nije bilo vremena ni za krik upozorenja. U trenu se pojavila tamna sjenka iz vode. Sve se dogodilo toliko brzo da prisutni ljudi na obali nisu stigli reagirati.
- Jedina koja se pomaknula bila je Chica, mali sivi majmun koji je često silazio s drveća kako bi u hramu dobio voće. Iako pitoma i naviknuta na ljude, u tim trenucima pokazala je iznenađujuću hrabrost. Bez ikakvog razmišljanja skočila je s grane ravno prema vodi.
Njezina brzina iznenadila je sve.Nitko nije mogao vjerovati da je toliko sitno biće spremno riskirati sve zbog jednog šteneta.Cijela obala je utihnula, kao da je vrijeme nakratko stalo.Čim je dotaknula površinu vode, oko nje su se stvorili veliki valovi. Nije bilo jasno što se tačno događa ispod površine, ali Chica je neumorno djelovala. Pritom je pokazala nevjerojatnu odlučnost – djelovala je kao da je vođena instinktom koji ne poznaje strah. Ubrzo se ponovno pojavila iz vode, držeći u šapama nešto majušno, mokro i slabo.
- Bio je to Tiko, iscrpljen i nepomičan. Chica se požurila natrag prema obali, čvrsto ga privijajući uz sebe. Mještani su dotrčali, puni brige i nevjerice. Dok se voda iza njih smirivala, majmun je nježno spustio štene na pijesak.
Potom se nadvio nad njega i počeo ga njegovati na način koji je podsjećao na ljudsku brigu. Pažljivo mu je čistio krzno i gurkao ga njuškom, pokušavajući ga potaknuti da se probudi. Nakon nekoliko trenutaka štene je počelo tiho disati. Ubrzo je ispustilo i lagani cvilež.
- Svi prisutni ljudi su u tom trenutku odahnuli. Neki su čak i zaplakali od olakšanja. Chica je sjedila pored šteneta, ne mičući se, kao da je štitila ono što je spasila.Mještani su bili duboko dirnuti.Nitko nije mogao objasniti toliku hrabrost jednog majmuna.Ubrzo su počeli Chicu doživljavati kao zaštitnicu rijeke.Priča se proširila cijelim selom, a ubrzo i okolnim mjestima. Ljudi su majmunicu počeli darivati voćem, orašastim plodovima i drugim delicijama kao znak zahvalnosti. Čak je i hram posvetio mali kutak njoj u čast, ukrašen slikom na kojoj majmun na rukama drži štene.
Kako su godine prolazile, Tiko je izrastao u snažnog i smirenog psa. Često je patrolirao obalama, kao da čuva mjesto koje mu je jednom gotovo postalo posljednje utočište. Mještani su primijetili da bi, kad čuje glasanje majmuna u krošnjama, zastao i podigao glavu.Ponekad bi tihim cviljenjem odgovorio.Kao da je prepoznavao glas vrste kojoj duguje život.I kao da je zahvalnost živjela u njemu zauvijek.
Selo je priču o Chici i Tiku počelo prenositi novim generacijama. Postala je simbol hrabrosti koja nadilazi razlike među vrstama i dokaz da je ponekad dovoljno samo malo srca da se dogodi nešto veliko. Priča je ostala jednostavna, ali snažna – i do danas podsjeća mještane da čak i najmanje biće može promijeniti tok nečijeg života
