Kada se ponovo našla u centru pažnje, Nataša Bekvalac je pokazala da povratak ne mora da bude bučan da bi bio snažan. Njen novi album, koji je doneo talas emocija i introspekcije, postao je ogledalo svega što je godinama čuvala duboko u sebi.
- Kako „Stil“ ističe, povod za razgovor bila je upravo muzika koja je nastajala dugo, tiho i strpljivo, dok se ona menjala, rasla i učila da prihvati sve svoje slabosti jednako kao i snagu. U pričama koje je delila, osjetio se put žene koja je znala šta znači pasti, ali još bolje – šta znači ustati. Zato novi album nije samo muzički projekat, već dokument njenog preobražaja.
Govoreći o stvaranju albuma, ona priznaje da ne odvaja pjesme na slabije i jače, jer svaka nosi trag godina tokom kojih su nastajale. U tim stihovima naslućuje se krhkost, ali i odlučnost žene koja se nije plašila da ogoli i ono što je najintimnije. Sve te numere, kaže, čine njen najvažniji muzički korak do sada, nešto što je dugo čekala i još duže nosila u sebi. Zbog toga i ne čudi da je publika prepoznala emociju – pjesme se ne slušaju samo u prolazu, već ostavljaju utisak kao da su prepričani delići nečijeg života.
- Poseban emotivni ton donio je duet sa njenom sestričinom Zoi. Iako se nije radilo o planski sklopljenoj profesionalnoj saradnji, njihova zajednička pjesma postala je simbol porodične bliskosti. U razgovoru otkriva da nije očekivala da će publika u potpunosti razumjeti dublji sloj priče, ali shvata da je ljepota umjetnosti upravo u tome – svako u njoj vidi svoju istinu. Zato joj je drago što je numera izrasla u svojevrsnu porodičnu ispovijest koja je, kako priznaje, i njoj i Zoi bila neophodna.
Jedan od najnježnijih dijelova razgovora bio je onaj u kojem se sjetila saradnje sa Marinom Tucaković i njenim sinom Laćom. Govoreći sa toplinom, opisala je Marininu kreativnost, ali i njihov privatni odnos koji je ostao skriven od javnosti. Pjesma „Izlečena“, za koju kaže da joj je među najdražima u karijeri, postavljena je namjerno na kraj albuma jer nosi simboličan završetak jednog njenog životnog poglavlja. Kako navodi „Stil“, Nataša se osjeća počastvovanom što je imala priliku da sarađuje s osobom koja je svojim talentom obilježila regionalnu muzičku scenu.
- U središnjem dijelu razgovora, gdje se fokus sve više prebacivao na njen unutrašnji život, pomenuta je i pjesma „Patologija“, posvećena njenoj prvoj velikoj ljubavi, biznismenu Miodragu Kostiću. Ona o tome govori kratko, dostojanstveno i sa puno poštovanja. Nije željela da od toga pravi senzaciju – za nju je ta pjesma bila način da se izrazi, da kroz muziku obradi emociju koja je dugo postojala. Kako „Blic“ naglašava, cijela numera nosi ton nenametljive tuge, ali i zahvalnosti.
Progovorila je i o teškim periodima u kojima je imala negativan odnos prema sebi, ali i o fazi u kojoj se nalazila dok je učila da sebe prihvati bez osude. O tim temama nije govorila kroz kliše, već kroz prizmu iskustva žene koja se godinama trudila da shvati svoje postupke i promijeni navike kako bi živjela mirnije. Danas, kaže, zna da sve što joj se događalo imalo svoj razlog. Naučila je da vjeruje u život i u procese koji je vode naprijed, koliko god ponekad bili teški. Posebno emotivno zvuči njen zaključak da put većine žena nije „posut ružama“ i da je suština u tome da same sebi olakšaju teret, umjesto da ga potiskuju.
- O majčinstvu govori kao o najvećem izazovu i najvećoj nagradi. Biti sama sa dvije ćerke različitih godina, priznaje, nije lako. Dok mlađa Katja prolazi kroz djetinjstvo puno energije i radoznalosti, starija Hana započinje svoj život u inostranstvu. Ta razdvojenost donijela joj je mješavinu ponosa i bola, i tek sada uviđa koliko je teško pustiti dijete da pođe svojim putem. Ipak, naglašava da su joj ćerke najveći učitelji i da joj ništa nije važnije od toga da ostane čvrst oslonac u njihovim životima.
Govoreći o brakovima, osvrnula se na svaki od njih bez gorčine. Tri različita odnosa naučila su je različitim lekcijama, ali nikada ih nije posmatrala kao greške. Trajala je onoliko dugo koliko je bilo dobro, a prekidala kada je osjetila da to više nije zdravo. Time je, kako kaže, štitila sebe i svoju djecu. U njenom glasu osjeti se mir – prihvata prošlost bez težine, jer zna da je svaki korak imao smisao.
- Na pitanje kakav muškarac bi danas mogao da osvoji njeno srce, odgovara da joj niko trenutno nije pomutio razum i da je fokusirana na stabilnost. Privlače je odgovorni partneri koji znaju da vole zdravo, ali to nije nešto što stavlja na vrh svojih prioriteta. Dodaje da je sigurna kako „ono što je tvoje ne može da te zaobiđe“, naglašavajući da ljubav dolazi onda kada treba. S druge strane, muškarci koji imaju bilo kakvu zavisnost ili zapušten odnos prema sebi nikada neće pobuditi njeno interesovanje.
Osvrnula se i na turbulentan odnos sa Rejlom Popovićem, govoreći da ih je sukob podsjetio na nešto što nosi iz porodice. Istakla je da vjeruje kako djeca biraju roditelje da bi kroz njih postala ono što treba da postanu. Iako je između nje i roditelja bilo uspona i padova, smatra da su je upravo njihovi karakteri oblikovali u osobu kakva je danas. Taj odnos, kaže, ima duboku emotivnu osnovu i bez obzira na nesuglasice, uvek postoji podrška.
- U posebnoj toplini pričala je o baki, čije je prisustvo obilježilo dječje dane njenih sestara i nje same. Ta žena, kako opisuje, bila je prepuna suptilnog humora koji je često izrastao iz ironije i životnih razočaranja. Iako ne može da izdvoji rečenicu koja ju je nasmejala do suza, zna da je detinjstvo u Sremskim Karlovcima nezamjenjiv dio njenog identiteta.
Na kraju, dok govori o modi, karijeri i starenju, pristup joj ostaje isti – prirodan, jednostavan i autentičan. Modu prepušta sestri Kristini, uz uslov da udobnost ostane prioritet. Kada je riječ o starenju, ponavlja da je najvažnije ne boriti se protiv vremena. Prihvatanje sebe, kako navodi „Kurir“, najveći je dar koji žena može da pokloni sebi. Zato ne sanja grandiozne planove van muzike – želi samo zdravlje i mir za svoju porodicu i mogućnost da se bavi poslom koji voli bez da žrtvuje ono najvažnije.
Njen put, iako daleko od savršenog, danas izgleda kao sklad iskustava, bola, rasta i snage. A najvažnije je to što više nema strah da sve to i pokaže
