Nikolaj je tog jutra primio poziv koji mu je probudio zaboravljene osjećaje iz djetinjstva. Majka ga je nazvala drhtavim glasom, moleći da odmah dođe jer ju je snašla velika nevolja. U prvom trenutku htio je, kao i mnogo puta prije, da se izgovori na posao i obaveze, ali ovaj put u grudima ga je nešto pritisnulo.
- Kao da se probudio onaj mali dječak koji je trčao majci kad bi ga neko povrijedio, siguran da će njen dodir sve izliječiti. Uplašio se da je možda riječ o bolesti, ali majka je rekla da nije to, nego nešto još gore. Zamolila ga je da dođe zajedno s Mašom, njegovom ženom, jer s njima mora obaviti ozbiljan razgovor.
Već narednog vikenda krenuli su prema rodnom selu. Vožnja kroz guste šume vratila mu je uspomene koje je dugo potiskivao. Kad su stigli, Zoja Aleksejevna ih je dočekala s očitom radošću, ali Nikolaj je odmah primijetio da je oslabjela, da joj je lice postalo sitnije, a kosa gotovo sasvim bijela. Ipak, tek je nakon ručka smogla snage da ispriča šta se dogodilo.
- Njena kćerka, Nikolajeva sestra Ljudmila, došla joj je prije nekoliko dana s nevjerovatnim zahtjevom: da se spakuje i ode u dom za starije. Plan je bio jednostavan i brutalan — prodati majčinu kuću i novac iskoristiti za sebe i svog muža Fedjku, čovjeka poznatog po pijanstvu i neradu. Ljudmila se pozivala čak i na to da se Nikolaj odrekao kuće, pa navodno više nema ko da se protivi.
Majka je, govoreći o tome, plakala od stida i bola. Nije mogla da shvati kako jedan roditelj može doživjeti takvu izdaju od vlastitog djeteta. Maša ju je smirivala, a Nikolaj je osjećao kako mu se u grudima diže ogorčenost prema sestri, ali i prema sebi, jer je nekad mislio da je plemenito kada joj je prepustio sve što se tiče kuće.Nakon dužeg ćutanja, Nikolaj je izašao pred kuću da razmisli. Bilo je jasno da mora nešto preduzeti. Majka ne želi napustiti svoj dom, a on želi zaštititi i nju i uspomene koje nosi. U tom trenutku mu se polako sklapao plan.
- Kada je posjetio Ljudmilu, susreo se s hladnoćom i drskošću. S visine mu je prebacivala svoju tešku situaciju, kao da je majka odgovorna za njihove dugove i loše životne izbore. Njene riječi bile su pune gorčine i sebičnosti, pa čak i opravdavanja Fedjkinih izljeva pijanstva. Tada je Nikolaj shvatio da blagim tonom neće postići ništa.
Ljudmila je odbacivala svaku odgovornost.Pokušavala je okriviti majku zbog vlastitog neuspjeha.Govorila je kao da je roditelj teret, a ne svetinja.Nikolaj joj je jasno stavio do znanja da je prešla sve granice. Podsjetio ju je da majka nije dužna rješavati tuđe greške, posebno ne tako što bi napustila sopstveni dom. Ljudmila se nije povlačila, sve dok joj on nije rekao da više neće vrijediti ono njegovo ranije obećanje. Rekao je da je odlučio potpuno drugačije: majka će kuću pokloniti njemu, a on će zauzvrat garantirati da će je štititi do kraja života.
- Ljudmila je tada izgubila hladnokrvnost. Počela je vikati da to nije pošteno, ali Nikolaj je ostao smiren i podsjetio je na ono što je ona bila spremna učiniti. Ako je, kako kaže, ispravno da majku pošalje u dom da bi došla do novca — zašto onda ne bi bilo ispravno da je sin zaštiti?Zatim je dodao da će o svemu obavijestiti policiju, te da će odgovarati za svako zastrašivanje ili nasilje prema majci. Prvi put je vidio da se Ljudmila istinski prepala.
Kad se vratio kući, rekao je majci da se spremi jer idu kod bilježnika. Objasnio joj je da će kuća ubuduće glasiti na njega, ali da se za njene želje neće ništa promijeniti — ona ostaje tu gdje želi, među svojim zidovima, u domu u kojem je provela život. Majka je prihvatila njegov prijedlog uz olakšanje, iako je strah od Ljudmile još uvijek tinjao.
- Kako bi joj dao sigurnost, Nikolaj je ostavio broj policajca i obećao da će češće dolaziti. Majka je polako povratila mir, a on je osjećao da je konačno uradio ono što je kao sin oduvijek trebao.
Majčine želje su poštovane.Kuća je ostala u sigurnim rukama.Ljudmila je zaustavljena u svojim namjerama.Tako je završila jedna od mnogih priča o nasljeđu, ali i o tome koliko je važno zaštititi one koji su nas odgojili, jer ponekad najteže rane ne dolaze od stranaca, već od onih najbližih.
