U javnosti se i danas prepričava kako je, prema navodima Blica, Daliborka Stojšić bila jedna od onih rijetkih žena čiju je harizmu primetila čitava Jugoslavija, ali i sam Josip Broz Tito. Njena pojava uvijek je izazivala divljenje ne samo zbog ljepote, već i zbog nečeg tišeg, unutrašnjeg, što je publika prepoznavala još od trenutka kada je 1968. godine ponijela titulu najljepše u zemlji.
- Taj trenutak označio je početak njenog uspona, koji će kasnije spojiti različite umjetničke pravce. U periodu kada se takmičenje za Miss Jugoslavije smatralo prestižnim događajem, ona je svojom smirenošću i dostojanstvenim držanjem pokazala da titula nije samo ukras, već i odgovornost. Iako je tada bila vrlo mlada, već je jasno pokazivala da u svet javnosti ne ulazi da bi u njemu ostala površno viđena.
Kako su pisali domaći mediji, njen radni tempo bio je nesvakidašnji: pjevala je, glumila, okušala se i u pisanju poezije, a istovremeno ostajala posvećena svom privatnom životu, koji je čuvala kao najdragocjenije utočište.
- Kada je objavila svoj prvi singl, publika je bila iznenađena ne samo tim što je Miss Jugoslavije zakoračila u muzičke vode, već i time što je pjesma vrlo brzo postala hit. U godinama koje su slijedile, Daliborka se okušala i kao glumica, pa je tako 1969. godine debitovala na filmu, što je dodatno proširilo njenu umjetničku reputaciju. Iako se njena muzika često opisivala kao nežna i emotivna, njena glumačka energija bila je dinamična i prirodna, pa je sticala publiku i među onima koji je dotad nisu slušali. Prema navodima Story.hr, ona nikada nije željela da pripada samo jednoj profesiji, već je sebe vidjela kao nekoga ko se izražava na više načina. To je kasnije dokazala i kroz književni rad, pišući poeziju u kojoj se jasno osećala njena unutrašnja borba između javnog i privatnog, nežnog i snažnog.
Njenu ličnost obilježila je i posebna ljubavna priča. U grupi One i oni upoznala je Žarka Dančua, s kojim je veoma brzo započela vezu. Njihov odnos bio je tih, skladan i daleko od estradnih skandala. Venčali su se, dobili sina Bojana i nastavili zajednički muzički put. Iako se grupa raspala sredinom sedamdesetih, oni su nastavili da nastupaju kao duo, ali su se životni putevi postepeno razišli. Razvod koji je uslijedio nije privlačio pažnju novinara, što je bilo neobično za to vrijeme. Oboje su, kako su pisali mediji, smatrali da su privatnost i dostojanstvo iznad interesovanja javnosti, pa su se povukli u tišinu, ostavljajući za sobom samo profesionalno nasljeđe.
- Početkom osamdesetih godina, Daliborka je upoznala harmonikaša Branimira Đokića. Njihov odnos izrastao je u stabilan i dugotrajan brak, koji traje gotovo četiri decenije. Sa njim je pronašla mir koji je tražila. Nikada se nije eksponirala kroz skandale, niti je dopuštala da njen privatni život bude predmet senzacionalizma. Naprotiv, prema pisanju Kurira, uvek je birala mirniji put, čak i u trenucima najveće popularnosti, kada je mogla da bude stalno prisutna u medijima. Taj izbor kasnije ju je naveo da se gotovo potpuno povuče iz javnosti devedesetih godina, smatrajući da je estrada postala prostor u kojem preovlađuju vulgarnost i površnost.
- Uprkos tome što se povukla iz javnosti, mnogi je i danas pamte po susretima sa Titom. Taj dio njene biografije često je privlačio pažnju jer se malo koja umjetnica tog doba mogla pohvaliti time da je nekoliko puta nastupila pred predsjednikom Jugoslavije. Prvi put ga je srela 1968. godine, kada je pjevala u Bijelom dvoru za Novu godinu. Drugi susret odigrao se na Brijunima, na Dan Republike, a treći na Tari. Svaki od tih susreta bio je zabilježen fotografijama, a najpoznatija od njih krasila je izloge Borbe punih godinu dana, što je bio znak koliko je javnost bila fascinirana njenom pojavom. Prema izvještajima Story.hr, Daliborka je isticala da je Tito ostavljao snažan utisak harizmatične i autoritativne osobe, ali da je iza te čelične spoljašnosti postojala i doza umora koju je primijetila poslednjih mjeseci njegovog života. Upravo ta blaga tuga koju je opisivala bila je detalj koji je publiku posebno dirnuo.
Njena sjećanja na te susrete nisu bila obojena politikom, već ljudskošću. Govorila je da je Tito znao da stvori atmosferu u kojoj se umjetnici osjećaju cijenjenim i u kojoj mogu da ostave najbolji utisak. Iako je imala samo tri susreta sa njim, svaki je ostavio trag u njenim uspomenama. Smatrala je da je upravo tada shvatila da iskrena umjetnost prevazilazi granice profesije i statusa i da može spojiti ljude iz potpuno različitih svetova. U jednom od intervjua rekla je da je, uprkos tome što je tada imala već ogromnu popularnost, bila iznenađena Titolim toplim pristupom. Taj kontrast između njegove državničke uloge i privatne komunikacije bio je nešto o čemu je govorila sa posebnom emocijom.
- Kasnije, kada se povukla iz javnog života, počela je intenzivnije da se bavi pisanjem. Njene zbirke poezije odlikovala je nežnost, introspektivnost i osjećaj suočavanja sa sopstvenim identitetom. U njima se može osjetiti i lijepo i teško iskustvo života pod reflektorima, ali i mir koji je pronašla u porodičnoj atmosferi. Uz to je više puta isticala da joj je najvažnije bilo da ostane svoja, bez obzira na to koliko se svet oko nje mijenjao.
Krajem teksta, ponovno se spominje izvještavanje domaćih medija, a kako je naglašavao Kurir, Daliborka je pripadala onoj vrsti umjetnica koje su zračile tiho, dostojanstveno i nenametljivo, a ipak ostavljale snažan utisak. Njena priča pokazuje da je moguće biti dio velikih događaja i susreta, a ostati vjeran sebi i svom miru. Susreti sa Titom, titula najljepše žene u Jugoslaviji, gluma, muzika i poezija samo su dijelovi jedne životne slagalice u kojoj je ona, više od svega, nastojala da sačuva svoju autentičnost
