U današnjem članku priča počinje trenutkom kada se Anna žurno penje stepenicama prema uredu javnog bilježnika. Kasnila je zbog pokvarenog autobusa, a napetost se u njoj samo gomilala.
- Danas je trebao biti okončan postupak ostavštine njene bake, što je samo po sebi donosilo dovoljno nervoze. Kada je ušla u čekaonicu, ugledala je majku i brata kako je s određenom dozom nezadovoljstva već iščekuju. Majka je bila posebno svečano odjevena i činilo se da s velikim samopouzdanjem očekuje ishod sastanka. Mihail, Annin brat, izgledao je mirno, gotovo ravnodušno, listajući neke papire kao da sve već zna unaprijed.
Ured je ostavljao dojam ozbiljnosti i tradicije — tamno drvo, uredni stolovi, uredno posložene diplome na zidovima. Sam bilježnik djelovao je koncentrirano i profesionalno. Nakon što su se svi smjestili, najavio je da postoji nešto neobično: umjesto jedne, postoji dvije oporuke pokojne Marije Ivanovne. Jedna od prošle godine i druga, potpuno nova, napisana nedavno — samo mjesec dana prije bakine smrti. Ta vijest odmah je unijela nemir u prostoriju.
- Majka se odmah usprotivila, jer je baka tada već bila u bolnici, ali bilježnik je objasnio kako je sve provedeno zakonito, uz svjedoke i medicinsku potvrdu da je bila prisebna. U starijoj oporuci imovina se trebala ravnomjerno podijeliti — što se majci jako svidjelo. Međutim, u novoj oporuci, glavna promjena glasila je da stan i novac u cijelosti pripadaju Anni. Anna se toliko iznenadila da joj se učinilo da nije dobro čula. Majka je gotovo odmah planula, a Mihail je samo zbunjeno pokušavao shvatiti razloge.
Bilježnik je zatim pročitao rukom napisano bakino obrazloženje. U njemu je starica otvoreno priznala kako je primijetila tko je doista bio uz nju. Pisala je da su Valentina i Mihail dolazili samo kada su nešto trebali, dok je Anna dolazila iz čiste brige i ljubavi, noseći sitnice, razgovarajući i pomažući u svakodnevnim stvarima. Baka je čak istaknula da je Anna jedina koja je željela brinuti se o njoj kad je bila najteže bolesna, ali joj je majka to zabranila. Anna je osjećala i bol i zahvalnost dok je slušala ove riječi. Nikada nije razmišljala o nasljedstvu, već samo o tome da bude uz baku.
- Majka se branila, pokušavajući opravdati svoja izbjegavanja posjeta, a Mihail nije imao što reći. Kada je Anna predložila mogućnost da je oporuka možda krivotvorena, bilježnik je jasno rekao da je to nemoguće. Sve je provedeno pred njim, uredno i bez ikakvih sumnji. Majka je potom počela zahtijevati da se imovina ipak podijeli, pozivajući se na „pravednost“ i obiteljske odnose, pa čak i priznavši da su Annu već ranije željeli izbaciti iz raspodjele jer „njoj ne treba“.
Anna je prvi put jasno vidjela koliko su pohlepa i očekivanja oblikovali njihov stav. Kad je bilježnik upitao prihvaća li nasljedstvo, rekla je da prihvaća. To je dodatno razljutilo majku, a Mihail ju je pokušao nagovoriti na dogovor. No Anna je osjećala da bi izigravanje bakine volje bila izdaja one istinske ljubavi koju su dijelile.
- Tada je bilježnik pročitao još jedan dio bakine oporuke: baka je predvidjela svađu i ostavila majci svoj nakit, a Mihailu stare obiteljske predmete i određeni novčani iznos. Baka nikoga nije htjela potpuno isključiti, ali je željela pokazati što znači pravda u njenim očima — nagraditi brigu, a ne proračunatost.
Nakon što su završili s potpisima, situacija se barem malo smirila. Majka je priznala da ju boli ishod, ali i da shvaća da je to bila bakina odluka. Anna je obećala da ih neće odbaciti te da mogu dolaziti u vikendicu, što je baka posebno naglasila u oporuci. Polako su shvatali koliko je baka bila mudra i koliko je željela da obitelj ostane na okupu.
Te večeri Anna je otišla u bakinu kuću. Ondje je pronašla poruku u bakinom rukopisu, punu topline i ohrabrenja. Pisalo je da ne treba tugovati zbog obiteljske svađe, da će sve doći na svoje i da treba živjeti sretno u tom domu koji joj je baka ostavila iz ljubavi. Anna je zaplakala, ali nelomljivo — bile su to suze zahvalnosti
