U današnjem članku želim podijeliti dirljivu priču o Valentini i Kolji, paru koji je zajedno proživio više od trideset godina, a njihove godine braka bile su ispunjene tišinom, rutinom i zaboravljenim emocijama.
- Valentina je došla do trenutka kada je shvatila da je cijeli njen život bio podređen braku, obitelji i očekivanjima, ali sada, kada su prošli svi ti obiteljski trenuci, ona više nije bila spremna trpjeti i čutati.Valentina je sjedila za stolom, promatrajući juhu koju je kuhala, razmišljajući o tome kad je posljednji put pripremila obrok samo za sebe.
Sve što je radila, radila je za Kolju — njenog muža, koji je došao do točke gdje je postao emocionalno nedostupan. Svakog dana kuhala je za njega njegova omiljena jela, ali nikad nije dobila nikakvu zahvalnost. Kolja bi uvijek bio zaokupljen telefonom, bilo da je igrao igre ili čitao vijesti, ignorirajući nju i sve oko sebe. Valentina je bila naviknuta na ovu rutinu, znala je da je čekala da Kolja reagira, ali nikad nije bio uistinu prisutan.

- Ona je često bila sama, iako su dijelili isti stan. Pokušavala je započeti razgovore, ali odgovori su bili kratki i hladni. Sjećala se vremena kada su mogli razgovarati satima, kada su planirali zajednički život, kad su dijelili snove. Danas, Kolja nije imao vremena za nju. Jedini odgovori koje je davala bila su jednolična i bez duše, kao da je postojala samo kao pozadina njegovog života.
Nakon mnogih godina braka, Valentina je shvatila da se nešto mora promijeniti. Jednog dana, rekla je Kolji da moraju razgovarati o njihovom braku. Iako je Kolja bio iznenađen, njegova reakcija nije bila ono što je ona očekivala. Dok je on hladno govorio da sve “je u redu”, ona je osjećala da je život s njim postao samo rutina, da su postali poput stranaca. Kolja je priznao da više ne voli Valentinu, te da je već godinama živio u tom braku bez ljubavi, iz navike.
- Valentina nije mogla vjerovati što čuje. Čitav život provela je tražeći način kako bi mogla učiniti svog muža sretnim, ali ona je bila zanemarena. Dala je sve, odgojila djecu, njegovala obitelj, ali ona nikad nije bila pitana što ona zapravo želi, što osjeća. Kad je konačno izgovorila istinu, shvatila je da je umorna od svega. I ona je bila umorna. Umorna od života u kojem je bila nesretna, od života u kojem je uvijek morala šutjeti.

- Kolja joj je objasnio da nikada nije govorio jer nije želio uništiti obitelj, ali Valentina nije mogla razumjeti zašto je bilo potrebno živjeti u laži. Trideset dvije godine zajedničkog života bile su uzaludne, jer su oboje živjeli za naviku, a ne za ljubav. Valentina je priznala da se nikada nije osjećala kao osoba, nego kao usputna figura u njegovom životu. Kolja nije primijetio koliko je ona patila, koliko su njene želje bile potisnute zbog njega i obitelji.
U trenutku kada je Valentina shvatila da je gotovo, donijela je odluku. Odlazila je. Odlazila je od života koji je živjela sa Koljom. On je pokušao promijeniti situaciju, govorio je da će se truditi više, ali Valentina je shvatila da to više nije bilo dovoljno. Potrošila je sve godine svog života na njega, na obitelj, i sada je željela nešto više. Željela je živjeti za sebe, napokon biti ona sama.
- Nakon što je Kolja otišao, Valentina je napokon osjetila slobodu. Započela je novi život, odlučila je baviti se stvarima koje su je ispunjavale. Upisala je tečaj crtanja, stvari koje je oduvijek željela raditi, ali nikada nije imala priliku. Počela je sanjati ponovno, osjetiti da je još uvijek živa. Zatvorila je vrata iza sebe i započela vlastiti put, onaj koji je prije bila prisiljena ignorirati.

Nakon što je Kolja otišao, Valentina je napokon bila slobodna. Slobodna da živi svoj život, da prati svoje snove i da napokon postane ona osoba koja je uvijek željela biti. Iako su je djeca pitala o njenoj odluci, Valentina je znala da je napravila pravu stvar za sebe. Bilo je vrijeme da uzme kontrolu nad vlastitim životom i da nikada više ne dozvoli da bude zanemarena








