Priča o negativnoj energiji, zlobnim ženama i unutarnjim bolovima koje ponekad skrivaju iza lažnog osmijeha duboko rezonira s mnogima.
- Iako svaka osoba ima svoje unutrašnje borbe, postoje one koje ne znaju, ili ne žele, prepoznati vlastite nesigurnosti i strahove. Umjesto toga, ta zla energija koja dolazi iz njihovih duša ima tendenciju da se izlije na druge, donoseći tugu, patnju i emocionalne rane. Tihom, pasivnom agresijom, ona se širi kroz svakodnevne situacije, kreirajući atmosfere u kojima mir nije moguće pronaći. U ovom tekstu, razmotrićemo razne oblike ponašanja koje takve osobe mogu iskazivati i otkriti što stoji iza njihove hladnoće.
Postoje žene koje zrače unutarnjom toplinom i snagom, bez potrebe za dokazivanjem sebe. Njihova prisutnost je smirujuća, a njihova sposobnost da donesu mir oko sebe prirodna i neupitna. Takve žene ne moraju koristiti glasne riječi ni dramatične geste da bi ostavile dojam; one jednostavno zrače dostojanstvom. Međutim, postoji i druga vrsta žena, koje s godinama razvijaju svoj “oružani” način ponašanja. Ove žene, iako mogu biti fizički privlačne, iza svojih osmijeha skrivaju negativnu energiju koja se izlijeva u njihove riječi i postupke. Njihov pogled često ne odražava ljubaznost, a osmijeh nikada ne dospijeva do očiju. Njihove riječi su često začinjene suptilnim, ali vrlo opasnim udarcima, koji polako uništavaju samopouzdanje onih oko njih. Njihova zloća ne dolazi iz snage, već iz dubokog straha da nisu dovoljno dobre. Iako na površini djeluju hladno i samouvjereno, ispod tog “ledeno hladnog” ponašanja krije se ranjena duša koja nikada nije naučila kako voljeti iskreno i bez uvjeta.
- Takve žene često doživljavaju uživanje u tuđoj nesreći. Nažalost, to im daje osjećaj ravnoteže, jer kada neko drugi pati, one osjećaju da su njihov vlastiti problemi manji. Često se smiju tužnim događajima u životima drugih, smatrajući da su gubitak, neuspjeh ili tuga drugih ljudi neki način za povećanje vlastite vrijednosti. U ovoj igri, oni koji trpe postaju “meta”, dok zle žene sebe smještaju u poziciju pobjednika. Psihologinja Ana Šarić iz Zagreba u svom tekstu za magazin “Život i Stil” objašnjava da je ovakvo ponašanje rezultat dubokog osjećaja inferiornosti kod takvih žena. “Kada osoba nije u miru sa sobom, ona mora hraniti svoje samopoštovanje tuđim padovima. To je oblik emocionalnog parazitiranja,” piše Šarić, naglašavajući kako ti ljudi ne mogu osjećati unutarnju vrijednost dok ne vide da drugi padaju.
- Osim uživanja u nesreći drugih, žene koje nose ovu vrstu negativne energije obično ne priznaju svoje greške. Uvijek se prikazuju kao žrtve, a sve nesuglasice nastale zbog njihovih postupaka pokušavaju prikazati kao napade na njih. Njihova suza postaje oružje koje koristi kako bi pridobile simpatije drugih, a njihovo ponašanje postaje manipulativno. Osim toga, takve žene često biraju slabije mete, osobe koje neće uzvratiti udarce, čime osiguravaju da se osjećaju moćno i superiorno. Prema istraživanju Centra za emocionalnu inteligenciju Univerziteta u Beogradu, pasivne agresije često dolaze od osoba koje se boje sukoba, ali istovremeno žele kontrolu i moć, što im omogućuje da biraju sigurne mete. “One biraju sigurne mete – ljude koji će pretrpjeti, a ne uzvratiti. To im daje osjećaj moći,” stoji u izvještaju, koji jasno ukazuje na manipulativnu narav takvog ponašanja.
Kada je riječ o njihovom ponašanju u društvenim situacijama, njihova “dobrota” često ima uvjet. Ako pomažu, to je obično iz razloga što očekuju neku vrstu koristi zauzvrat. Iako se mogu činiti brižnima i punima razumijevanja, njihovo ponašanje nije iskreno, već uvijek podloženo nekoj vrsti očekivanja. Psihoterapeutkinja Milica Petrović iz Novog Sada u razgovoru za Dnevni list “Kurir” ističe da je zloća kod takvih osoba često maskirana u “brigu”. “Zloća se često prerušava u brigu. Takve osobe vole kontrolu i koriste emocije kao sredstvo manipulacije. Kad im se oduzme publika – one gube moć,” objašnjava Petrović, naglašavajući kako je njihov osjećaj moći često vezan uz pažnju koju mogu dobiti od drugih.
- Sve te manipulacije i psihološke igre potiču iz dubokih emocionalnih rana i nesigurnosti koje takve žene nisu spremne ni sposobne liječiti. Strah i kompleks inferiornosti postaju njihova svakodnevna realnost. Umjesto da se suoče s vlastitim bolovima i nesigurnostima, one se opredjeljuju za zlostavljanje drugih, kako bi izbjegle suočavanje sa sobom. Zbog toga, njihov svijet postaje ispunjen gorčinom i neprestanim napetostima koje ih iscrpljuju iznutra, dok istovremeno uništavaju odnose oko njih.
Zaštita od takvih osoba zahtijeva distancu i smirenost. Ne pokušavati ih mijenjati, jer promjena dolazi iznutra, već samo osigurati da njihova manipulacija ne uzme maha. Mir i tišina su najjači odgovor na njihovu zlobu, jer kad se ne hrani njihova negativna energija, ona polako nestaje. Pouka ove priče je jednostavna: zloća nikada ne pobjeđuje. Može povrijediti, ali ne može uništiti osobu koja u sebi nosi mir i dostojanstvo. Ona žena koja zna kada da se povuče, oprosti i ne uzvrati – to je prava snaga.
Za kraj, ključna je svjesnost da zloća i zla energija uvijek nađu svoje žrtve, ali nisu izvor stvarne moći. Zrak u kojem dišeš, srce koje kuca u miru i odnos prema sebi uvijek će biti jači od bilo kakvog otrova koji drugi žele unijeti u tvoj život. Živjeti u miru sa sobom i vlastitim vrijednostima najuzvišenija je pobjeda
