Tuga i nevjerica obavile su domaću muzičku scenu nakon vijesti da je preminuo Rajko Šerifović, otac popularne pjevačice Marije Šerifović.
- Odlazak čovjeka koji je godinama bio prisutan iza ritma mnogih pjesama i koji je svojim životom obilježio jedno muzičko doba, ostavio je prazninu ne samo u njegovoj porodici, nego i među brojnim kolegama i prijateljima koji su ga voljeli. Rajko je izgubio bitku s teškom bolešću i preminuo u bolnici u Kragujevcu, gradu u kojem je i rođen, i u kojem je proveo cijeli svoj život.
Još u martu ove godine, publika je posljednji put imala priliku da ga vidi. Sjedio je u prvim redovima na koncertu svoje kćerke Marije, posmatrajući je s osmijehom koji je odavao ponos i toplinu. U jednom trenutku, podigao je čašu i nazdravio joj, dok su ga reflektori obasjavali. Marija je, vidno dirnuta, zastala i s pozornice mu uputila riječi koje su ostale zapamćene: „Rajko, legendo!“ – izjava koja je izazvala gromoglasan aplauz publike. Taj trenutak, pun emocija i međusobnog poštovanja, postao je simbol odnosa između oca i kćerke koji su dijelili ljubav prema muzici.
- Rajko Šerifović bio je poznat bubnjar i muzičar, čovjek koji je kroz tonove i ritmove izražavao ono što mnogi nisu mogli riječima. Njegov život bio je ispunjen zvukovima, probama i svirkama, ali i prijateljstvima koja su se stvarala kroz muziku. Oni koji su ga poznavali govore da je bio iskren, vedar i uvijek spreman pomoći, naročito mladima koji su tek kretali muzičkim putem. Kragujevac ga je znao kao čovjeka koji nikada nije jurio slavu – muzika mu je bila način života, a ne sredstvo za popularnost.
Sredinom osamdesetih godina, Rajko se oženio pjevačicom Vericom Šerifović. Njihov brak trajao je više od dvije decenije, a kruna njihove ljubavi bila je kćerka Marija, danas jedna od najuspješnijih pjevačica na Balkanu. Iako su se Verica i Rajko razveli 2003. godine, između njih je ostalo uzajamno poštovanje. Rajko je često isticao koliko je ponosan na Marijine uspjehe i kako je u njenom glasu prepoznavao iskrenu emociju i snagu koju je naslijedila. Osim Marije, Rajko je imao i sina Danijela Pavlovića, također muzičara, koji je naslijedio očevu ljubav prema umjetnosti.
- Prema pisanju portala Blic.rs, posljednje mjesece života Rajko je proveo u Kragujevcu, okružen porodicom i prijateljima. Iako se nije pojavljivao u javnosti, redovno je svirao i družio se s kolegama uz gitare, bubnjeve i sjećanja na nekadašnje nastupe. Njegovi poznanici ističu da je bio skroman i nasmijan, čovjek koji je znao unijeti toplinu u svaki razgovor i prenijeti radost života i kad mu nije bilo lako. Upravo ta ljudskost, uz njegov neponovljiv muzički ritam, učinila ga je voljenim širom regiona.
Kako navodi Kurir.rs, vijest o njegovoj smrti odjeknula je u cijeloj muzičkoj zajednici. Brojne javne ličnosti, kolege i prijatelji oglasili su se na društvenim mrežama, izražavajući tugu i saučešće porodici. Mnogi su podsjetili na njegove nesebične savjete, na trenutke kada je znao nasmijati i kad je svima bilo teško, te na činjenicu da je Rajko uvijek ostajao vjernik muzici, bez obzira na to koliko vremena je prošlo. Njegov odlazak, kako su istakli, ne znači kraj – jer ljudi poput njega ostavljaju trag koji ne blijedi.
- Prema informacijama portala Nova.rs, i u posljednjim danima Rajko je govorio o muzici. Navodno je često spominjao pjesme koje voli, kao i ponos koji osjeća prema svojoj djeci. Prijateljima je znao reći da mu je Marijina pobjeda na Euroviziji 2007. godine bila jedan od najponosnijih trenutaka života. “Znao sam da će uspjeti”, govorio je, “jer je rođena s glasom koji dira dušu.” Ove riječi, koje danas odjekuju jače nego ikada, svjedoče o očinskoj ljubavi koja nikada nije prestala.
Kroz Rajkov život protezala se jedna nit – iskrena posvećenost muzici i porodici. Bio je čovjek koji je znao spojiti jednostavnost svakodnevice s dubokim osjećajem za umjetnost. Njegovi prijatelji prisjećaju se trenutaka kad bi satima pričao o bubnjevima, o svirkama u malim klubovima i o tome kako je muzika uvijek bila njegov najbolji prijatelj. “Muzika ti nikad ne okrene leđa”, znao je reći. Upravo u toj rečenici ogleda se njegova filozofija života.
- Oni koji su ga poznavali najviše govore o dobroti kojom je zračio. Nije bio čovjek velikih riječi, ali su njegove geste govorile više od svake pjesme. Kad bi Marija imala koncert, Rajko je bio među prvima koji bi stigli, tiho sjeo i s osmijehom pratio svaku notu. Taj neizbrisivi ponos oca koji zna koliko truda stoji iza svakog nastupa, ostaće urezan u sjećanju onih koji su bili prisutni.
Muzički svijet Kragujevca pamti ga kao simbol jedne generacije – generacije koja je muziku živjela, a ne samo svirala. Kolege s kojima je radio kažu da je bio “bubnjar s dušom”, čovjek koji je znao tačno kada treba zaćutati, a kada dati ritmu da govori. Takvi ljudi, kažu oni, ne odlaze zauvijek – oni ostaju kroz melodije koje su stvorili.
- Ovaj tužni događaj ponovo je pokazao koliko je muzička scena regiona povezana, ali i koliko su istinske emocije rijetke u svijetu koji se brzo mijenja. Rajkov život podsjeća da popularnost prolazi, ali da iskrenost i ljubav prema umjetnosti ostaju. I zato će njegovo ime zauvijek biti zapisano među onima koji su muziku doživljavali kao poziv, a ne posao.
U trenutku kada porodica i prijatelji prolaze kroz bol zbog gubitka, mnogi ističu da Rajko nikada nije želio patetiku – bio je čovjek koji je volio osmijehe, vedrinu i dobru pjesmu. Njegov sin Danijel Pavlović kazao je u izjavi za lokalne medije da će “otac zauvijek ostati ritam njihove porodice”. Te riječi najbolje opisuju ono što Rajko jeste bio – srce koje je kucalo u ritmu muzike, i otac koji je znao kako ljubav pretvoriti u ton.
Na kraju, ostaje misao da ljudi poput Rajka Šerifovića nikada zaista ne odlaze. Oni ostaju prisutni kroz pjesme, kroz uspomene i kroz osmijehe onih koji ih se sjećaju s ljubavlju. Njegov život i rad podsjećaju da su najveći umjetnici često najtiši među nama – oni koji ne traže aplauz, nego samo da ritam nikada ne stane.
