U današnjem članku govorimo o jednom od praznika koji je u našem narodu uvijek imao posebno mjesto Miholjdan.
- On nije samo običan kalendarski datum, već dan koji nosi bogatu tradiciju, vjerovanja i simboliku, a ujedno predstavlja vezu između prirode, čovjeka i duhovnosti. Ljudi ga doživljavaju kao trenutak prelaska iz toplih u hladne dane, trenutak kada sunce još jednom obasja polja i domove prije nego što nastupi prava zima.
Miholjdan, ili dan posvećen arhangelu Mihailu, slavi se svake godine 12. oktobra po novom, odnosno 25. oktobra po starom kalendaru. U hrišćanskoj vjeri, arhangel Mihailo se opisuje kao vođa nebeskih sila, borac za pravdu i zaštitnik dobra. U narodnoj tradiciji, on je simbol svjetlosti, sunca i topline, pa se vjeruje da upravo tih dana Bog daruje posljednje zrake sunca prije zime – što narod naziva Miholjsko ljeto. Ako na ovaj dan grije sunce, to se doživljava kao znak blagosti, produžetak ljepšeg vremena i prilika da se dovrše svi radovi u polju i oko kuće.
Nekada je na selima Miholjdan bio dan okupljanja i zajedništva. Porodice su se zahvaljivale na plodovima zemlje, okupljale se oko ognjišta i dijelile ručak koji je imao simbolično značenje. Na trpezi su se nalazili pogača, med, orasi i vino, a svijeća zapaljena u čast arhangela Mihaila simbolizovala je svjetlost i blagostanje. Vjerovalo se da će naredna godina biti takva kakav je bio i sam praznik – mirna ako ga čovjek provede u miru, a nemirna ako je dan obilježen sukobima ili neprijatnostima.
Jedno od najdubljih vjerovanja vezanih za ovaj praznik jeste da su na Miholjdan duše preminulih bliže svijetu živih. Zbog toga su ljudi odlazili na groblja, obilazili grobove svojih predaka i palili svijeće. Time su pokazivali zahvalnost i poštovanje, ali i održavali vezu između generacija. Stari ljudi su govorili da sunčan i vedar Miholjdan donosi blagu jesen, dok kišovit i oblačan nagovještava skori dolazak zime.
- Postojale su i određene zabrane. Na ovaj dan nije bilo dobro započinjati nove poslove, jer se vjerovalo da ono što se tada pokrene neće potrajati. Izbjegavalo se svađanje, budući da se govorilo: „ko se na Miholjdan posvađa, cijele godine mira neće imati“. Ljudi nisu prali, šili ni presvlačili posteljinu, jer se smatralo da to odnosi blagost iz kuće. Takođe, nisu bila preporučena ni daleka putovanja – praznik je bio vrijeme koje se provodi kod kuće, u krugu porodice.
- Etnolozi ističu da su ova vjerovanja imala i praktičnu stranu. Zabrane su zapravo služile da porodica bude na okupu i da se izbjegava nepotrebno naprezanje, dok je jesenje vrijeme još pružalo priliku za odmor poslije napornih ljetnih poslova. Iako je danas način života drugačiji, običaji vezani za Miholjdan i dalje se njeguju u nekim ruralnim krajevima, upravo zato što nose duboku simboliku.
Posebno mjesto zauzima pojava Miholjskog ljeta – nekoliko toplih dana u oktobru, koji se doživljavaju kao znak Božije milosti. To je vrijeme kada se završavaju posljednji poslovi u polju, kada se ljudi zahvaljuju na plodovima i radu. U narodnoj tradiciji, sunčano Miholjsko ljeto uvijek se tumačilo kao poruka da će godina biti plodna i mirna.
U Bosni i Hercegovini ovaj praznik je takođe duboko ukorijenjen. Ljudi su donosili darove u crkvu – grožđe, orah, med i pogaču – kako bi pokazali zahvalnost za plodove zemlje. Ovi običaji svjedoče o spoju duhovnog i svakodnevnog života, jer se praznik istovremeno doživljavao i kao kraj jednog godišnjeg ciklusa.
Slično je i u Hrvatskoj, posebno u dalmatinskim selima, gdje se Miholjdan obilježavao skromno i s naglaskom na zahvalnosti. Domaćice su tada pripremale trpezu bez mesa, naglašavajući post, molitvu i poštovanje prema precima. Ovaj običaj se u nekim porodicama zadržao do danas, kao znak povezanosti s tradicijom.
Danas, u vremenu kada se mnogi stari običaji zaboravljaju, Miholjdan i dalje podsjeća na ono što je čovjeku najvažnije – mir, porodicu i zahvalnost. Ako toga dana sunce zasja, ljudi vjeruju da će godina biti blaga i plodna. U toj jednostavnoj vjeri krije se i snaga praznika – da nas potakne da zastanemo, da se osvrnemo na ono što već imamo i da u svom domu poželimo mir.
Miholjdan je zato više od praznika: on je poruka tradicije, ali i opomena savremenom čovjeku da ne zaboravi svoje korijene. I dok se mijenjaju običaji i načini proslave, suština ostaje ista – poštovanje prema prirodi, zahvalnost za plodove i želja za blagostanjem u porodici. U tome se ogleda njegova posebna vrijednost, zbog koje je opstao vijekovima i ostao duboko utkan u kulturu i sjećanje ljudi.
