U današnjem članku govorimo o temi koja se svake jeseni vraća u fokus prelasku na zimsko računanje vremena. Na prvi pogled može djelovati kao mala i bezazlena promjena, jer se kazaljke jednostavno pomjeraju jedan sat unazad.
- Ipak, iza tog poteza krije se čitav niz posljedica koje utiču na svakodnevni život, zdravlje, raspoloženje i organizaciju vremena. Dok jedni ovu praksu dočekuju sa osmijehom, radujući se dodatnom satu sna, drugi je smatraju nepotrebnim reliktom prošlosti koji danas više donosi problema nego koristi.
Nekada je ideja o pomicanju sata imala svoju jasnu logiku. U vremenu kada je čovjek bio usko vezan za prirodne cikluse, produžavanje dnevnog svjetla značilo je i manju potrošnju svijeća, a kasnije i električne energije. U doba kada se radilo od izlaska do zalaska sunca, takav sistem je imao ekonomsku i praktičnu vrijednost. Međutim, u modernom svijetu stalne rasvjete, digitalnih uređaja i fleksibilnog radnog vremena, stručnjaci ističu da stvarne uštede više ne postoje. Umjesto koristi, ostaju samo problemi koje osjeća ljudski organizam.
Ove jeseni, sat će se vraćati u noći između 25. i 26. oktobra 2025. u tri sata ujutro. Kazaljke će tada biti pomjerene na dva sata, što će svima donijeti sat dužeg sna. Na prvi pogled, to se čini kao mala nagrada – ko ne bi poželio dodatni odmor? Ali, taj osjećaj zadovoljstva brzo nestaje. Nakon nekoliko dana ljudi primjećuju da mrak dolazi prerano, dani djeluju kraći, a raspoloženje počinje padati. Ljekari često upozoravaju da jedan sat više sna nije dovoljan da nadoknadi posljedice koje donosi duže razdoblje tame.
Pomicanje sata remeti naš biološki ritam, odnosno unutrašnji sat koji upravlja spavanjem, budnošću i brojnim tjelesnim funkcijama. Čak i mala promjena može izazvati poremećaje sna, smanjenu koncentraciju i oscilacije u raspoloženju. Naučne studije pokazale su da se u prvim danima nakon prelaska povećava broj saobraćajnih nesreća, jer vozači postaju umorniji i manje fokusirani. Takođe, evidentirani su i veći rizici od srčanih udara i naglog porasta krvnog pritiska. Sve to potvrđuje da se ne radi o bezazlenoj sitnici, već o praksi koja nosi zdravstvene posljedice.
- Evropska unija je još 2019. godine predložila ukidanje ove prakse, smatrajući je zastarjelom. Ipak, zemlje članice nisu uspjele da postignu dogovor – trebalo je odlučiti da li trajno ostati na ljetnom vremenu ili na zimskom vremenu. Zbog tog neslaganja, kazaljke se i dalje svake godine pomjeraju, a građani se prilagođavaju kako znaju i umiju. Dok jedni smatraju da je bolje trajno ostati na ljetnom računanju zbog dužih i svjetlijih večeri, drugi misle da je prirodnije zadržati zimsko računanje.
Kako se najbolje pripremiti za ovu promjenu? Stručnjaci savjetuju da se organizam ne izlaže naglom šoku. Nekoliko dana ranije preporučuje se postepeno mijenjanje vremena odlaska na spavanje. Jutarnje šetnje, boravak na dnevnom svjetlu i održavanje rutine obroka mogu pomoći tijelu da se brže prilagodi. Posebno se ističe važnost izbjegavanja kafe i alkohola prije spavanja, jer dodatno otežavaju usklađivanje unutrašnjeg sata. Male promjene u navikama mogu znatno olakšati period prilagođavanja.
Ipak, ostaje pitanje – ima li smisla da i dalje nastavljamo sa ovom praksom? Nekada je imala ekonomsku svrhu, ali danas, u doba pametanih telefona, kompjutera i vještačke rasvjete, sve češće djeluje kao nepotreban teret. Vrijeme je, u suštini, ljudski dogovor, ali ono kako ga doživljavamo vezano je za naše tijelo i psihu. Produžene noći često donose osjećaj umora i tjeskobe, što kod mnogih ljudi otežava svakodnevno funkcionisanje.
Dobijamo, dakle, jedan sat više sna, ali i mjesece sa dužim noćima koje mogu uticati na naše raspoloženje. Dok jedni ovu promjenu vide kao priliku da iskoriste dodatni sat za odmor ili čitanje, drugi je osjećaju kao nepotreban teret. Da li će ovo biti posljednji put da pomjeramo kazaljke ili samo još jedno ponavljanje stare navike – ostaje da se vidi. Evropske institucije i dalje nisu donijele konačnu odluku, a rasprave o tome se povremeno vraćaju na dnevni red.
Možda je vrijedno da taj dodatni sat, umjesto da ga potrošimo na spavanje, posvetimo sebi na drugačiji način – razgovoru, opuštanju ili jednostavnom trenutku tišine. Jer, iako se vrijeme mjeri satima i minutama, istinska njegova vrijednost ogleda se u tome kako ga provodimo. U doba ubrzanog života, možda baš ova praksa podsjeća koliko je svaki trenutak dragocjen.
Na kraju, bez obzira na to kakav stav zauzimamo prema zimskom računanju vremena, jasno je da ono više nema onu svrhu koju je nekada imalo. Umjesto uštede energije, donosi nam promjene raspoloženja i dodatne izazove. Zato se sve više postavlja pitanje da li je vrijeme da ovu tradiciju ostavimo u prošlosti i pronađemo jednostavnije, prirodnije načine da organizujemo svoje dane.
