U današnjem članku donosim priču koja je istovremeno i poučna i humoristična, a u svojoj osnovi govori o ljudskoj škrtosti, pohlepi i snalažljivosti. Radi se o čovjeku kome nije bilo ravnog kada je riječ o ljubavi prema novcu.
- Njegova opsesija bila je toliko jaka da je cijeli život proveo skupljajući i gomilajući bogatstvo, ne trošeći ništa više od onoga što je smatrao apsolutno neophodnim. Novac mu je bio važniji od svega drugog – važniji od porodice, prijatelja, pa čak i od vlastitog mira. Njegovo posljednje želje bile su dokaz te nezajažljive strasti prema materijalnom. Pred samu smrt, okrenuo se svojoj supruzi i rekao joj: „Kada umrem, hoću da sav moj novac staviš u sanduk zajedno sa mnom. Hoću da ga ponesem na onaj svijet“.
Ova rečenica nije bila trenutni hir, nego misao koju je ponavljao uporno, gotovo kao molitvu. Želio je biti siguran da će njegova žena ispuniti obećanje i zbog toga ju je neprestano podsjećao na svoj zahtjev. Nije želio otići sa ovoga svijeta a da mu makar i jedna jedina kovanica ostane van dometa. Supruga je, suočena s njegovim upornošću, na kraju obećala da će to i učiniti. Na taj način on je umro spokojan, vjerujući da će njegovo bogatstvo biti s njim i poslije života.
Došao je i taj dan kada se oprostio od ovoga svijeta. Sahrana je bila tužna, ali i pomalo čudna, jer su svi znali za njegovu neobičnu opsesiju. U sanduku je ležalo njegovo beživotno tijelo, dok je njegova žena, obučena u crninu, sjedila kraj njega. Pored nje je bila i njena najbolja prijateljica, koja joj je pružala podršku u tim teškim trenucima. Atmosfera je bila svečana, ozbiljna i dirljiva.
Kada je ceremonija došla do trenutka zatvaranja sanduka, žena je ustala i glasno rekla: „Samo momenat!“ Svi su se iznenadili, a ona je u rukama držala običnu kutiju od cipela. Polako je prišla i stavila kutiju u sanduk, tik pored pokojnika. Nakon toga, kovčeg je zatvoren i spušten u zemlju, baš onako kako to nalaže tradicija.
- Njena prijateljica, znajući kakav je bio njen muž i šta je tražio, nije mogla izdržati a da ne pita: „Nadam se da nisi poludila i nisi stavila sav taj novac sa tom starom škrticom?“ Njeno lice bilo je puno nevjerice, jer joj se činilo nezamislivim da bi iko mogao baciti u zemlju toliku svotu.
Udovica je mirno, gotovo spokojno odgovorila: „Da, stavila sam novac tamo, kako sam i obećala. Ja sam pravedna hrišćanka i ne mogu lagati. Obećala sam mu i održala riječ.“ Njena prijateljica se, međutim, nije mogla smiriti. Šokirano je uzviknula: „Želiš da kažeš da si sve, do posljednje pare, stavila u taj sanduk i zakopala ga?“
- Udovica se nasmiješila i tiho rekla: „Naravno. Uzela sam sav njegov novac, stavila ga na svoj bankovni račun, a njemu sam napisala ček na tačan iznos. Pa neka ga gore unovči kada stigne.“
Ova duhovita, ali i mudra reakcija pokazala je koliko je žena bila snalažljiva. Ona je uspjela da sačuva sopstvenu čast i obećanje, a istovremeno i da zaštiti sebe od besmislene žrtve. Poštovala je riječ, ali je to uradila na način koji je svima izmamio osmijeh.
Priča nosi jasnu poruku – koliko god čovjek bio opsjednut materijalnim stvarima, one mu neće koristiti kada jednom napusti ovaj svijet. Novac, zlato i bogatstvo ne mogu se ponijeti preko granice života i smrti. Ostaće ovdje, ljudima koji nastavljaju živjeti. Čovjek koji je cijeli život posvetio skupljanju bogatstva na kraju je ostao bez njega, a njegova udovica je pronašla način da istovremeno bude i odana i mudra.
Ova anegdota podsjeća nas na važnost balansa u životu. Nije problem voljeti i cijeniti novac, jer on nam omogućava udobnost, sigurnost i određene radosti. Problem nastaje onda kada novac postane jedini cilj, kada zaslijepi čovjeka i udalji ga od svega što je zaista važno – ljubavi, porodice, prijateljstva, pa i samog mira u duši.
Na kraju, ova priča je i opomena i šala u isto vrijeme. Opomena onima koji previše drže do materijalnog, jer ih podsjeća da ništa ne nose sa sobom. A šala, jer pokazuje kako je žena, iako u teškom trenutku, uspjela naći rješenje koje je sve oko nje nasmijalo. Smijeh na sahrani možda zvuči neobično, ali u ovom slučaju bio je znak oslobađanja od tereta i simbol životne mudrosti.
