U današnjem članku, bavićemo se temom koja se tiče svih nas, a to su običaji i verovanja u vezi sa stvarima koje voljena osoba ostavi za sobom nakon smrti.

- Kada neko koga volimo preminu, stvari koje su koristili i nosili tokom svog života odeća, obuća, lični predmeti – ostaju u domu, i postaju podsećanje na tu osobu. Ipak, u porodicama često nastaje dilema šta učiniti sa tim stvarima. Da li ih treba zadržati kao uspomenu, uništiti ili možda pokloniti onima kojima su potrebne? Ova pitanja nisu samo lična, već i ukorenjena u tradiciji i verovanjima, koja variraju od kraja do kraja.
Jedno od starih verovanja koje je postojalo u nekim delovima Srbije početkom prošlog veka bilo je da garderoba pokojnika “nosi njegov trag”. Prema tom verovanju, kako bi se izbeglo zadržavanje negativne energije, odeća i obuća pokojnika bi bila uništavani ili spaljivani. Na ovaj način verovalo se da se uklanja sve što može povezivati žive sa preminulim, čime bi se sprečilo da “energija smrti” ostane među živima. Međutim, ovo verovanje nije bilo uobičajeno u svim delovima zemlje, a naročito nije bilo prisutno u svim porodicama.
S druge strane, u nekim krajevima Srbije, postojala je praksa da se predmeti pokojnika čuvaju kao uspomene. Odeća i lični predmeti ostajali su u domovima, kao podsećanje na voljenu osobu, a porodica nije smatrala da ih treba ukloniti. Ovo je bio posebno slučaj kada su preminule mlade osobe – deca, devojke ili mladići koji su bili pred brakom. U tim slučajevima, sobe su često postajale svojevrsne spomen sobe, a stvari pokojnika su ostale tu da podsećaju na osobu koja je iznenada otišla.
Jedan od najrasprostranjenijih običaja, koji je postao vrlo popularan, jeste poklanjanje stvari pokojnika. Umesto da se stvari unište ili sačuvaju, one su se često davale onima kojima su najpotrebniji. Poklanjanje stvari pokojnika nije bilo samo gest pomoći, već i čin poštovanja prema preminulom. Ovaj običaj je shvaćen kao molitva za dušu preminulog, ali i kao milosrđe prema onima koji su u nevolji i nemaju osnovne stvari. Poklanjanje garderobe i obuće, bilo je simboličan način da se učini dobro delo u ime pokojnika, pomažući onima koji su bili u materijalnoj potrebi.
- U odnosu na stav crkve, važno je napomenuti da Pravoslavna crkva ne propisuje specifično šta treba učiniti sa stvarima pokojnika. Ipak, sveštenici često naglašavaju da je hrišćanski ispravno pokloniti ove stvari onima koji ih mogu koristiti. Takođe, crkva ne zabranjuje da se stvari pokojnika zadrže kao uspomena, ako te stvari imaju emotivnu vrednost za porodicu. Dakle, ne postoji nikakva zapreka da članovi porodice zadrže odeću ili druge predmete pokojnika ako to žele i ako im ti predmeti pomažu da sačuvaju uspomene na voljenu osobu.
Još jedno verovanje koje je duboko ukorenjeno u narodu, jeste to da se stvari pokojnika ne diraju sve dok ne prođe 40 dana od smrti. Prema narodnim verovanjima, duša pokojnika ostaje na ovom svetu tokom tog perioda, i bilo bi pogrešno uznemiravati je uklanjanjem njegovih stvari pre nego što ona u potpunosti napusti svet živih. Iako ovo nije crkveni običaj, mnoge porodice ga i dalje poštuju kao znak poštovanja prema preminuloj osobi i kao izraz pijeteta.
Kada sagledamo sve ove običaje i verovanja, postaje jasno da je njihova osnovna svrha očuvanje poštovanja prema preminulima. Bilo da se garderoba spaljuje, poklanja ili čuva kao uspomena, svaki od ovih običaja odražava duboku emocionalnu vezu koju ljudi imaju sa svojim voljenima. Takođe, bez obzira na to koji običaj porodica odluči da sledi, svi oni u konačnici služe očuvanju sećanja na preminulog i poštovanju prema njemu.
Savremeni pristup, koji promoviše poklanjanje stvari onima kojima su potrebne, u velikoj meri je u skladu sa hrišćanskim učenjem o milosrđu i ljubavi prema bližnjima. Ovaj običaj omogućava porodicama da učine dobro delo u ime preminulog, pomažući onima koji su u teškoj situaciji. Bez obzira na specifične običaje, najvažniji je duhovni smisao i poštovanje prema onima koji su nas napustili, jer su to ljudi koje volimo, i koji zaslužuju da se sećamo njihovog života na način koji odražava našu ljubav i poštovanje.