U današnjem članku govorićemo o tome koliko su kućne stjenice rasprostranjene i opasne po ljude, iako su na prvi pogled gotovo neprimjetne. Ovi mali insekti bez krila hrane se isključivo krvlju i većinom opstaju u sredinama s umjerenom klimom.
- Najčešće dolaze do izražaja kada ljudi putuju u krajeve gdje higijenski uvjeti nisu na visokoj razini. Tek tada se, kroz ugrize, primijeti njihova prisutnost i stvara osjećaj nelagode, naročito tokom spavanja na zaraženom madracu.
Stjenice su pravi skriveni stanari naših domova. Zbog svoje sposobnosti da se sakriju u male pukotine i šavove, teško ih je odmah otkriti. Njihova prisutnost postaje jasna tek kad počnu izazivati svrab i iritaciju kože. Ugrizi se najčešće pojavljuju na izloženim dijelovima tijela poput ruku i nogu, a osim svrbeža mogu izazvati i alergijske reakcije ili infekcije kože. Iako ti ugrizi rijetko predstavljaju opasnost po život, oni značajno narušavaju kvalitetu života i zdravlja.
Ono što ove insekte čini posebno otpornima jeste njihova sposobnost da prežive i do šest mjeseci bez hrane. To znači da čak i ako se prostor privremeno isprazni, stjenice mogu čekati povratak ljudi kako bi se ponovo aktivirale. Upravo zbog te otpornosti, njihovo potpuno iskorjenjivanje predstavlja veliki izazov. Još jedan razlog zašto se problem lako širi jeste brzina razmnožavanja: ženke mogu položiti i do 500 jaja u samo dva mjeseca, a ta jaja se izlegu unutar sedam dana. To vrlo brzo vodi do potpune infestacije prostora.
Primjeri širom svijeta pokazuju koliko ozbiljan problem stjenice predstavljaju. U Parizu je posljednjih godina zabilježen porast prijava ugriza, što je izazvalo veliku zabrinutost i u susjednim zemljama. Putovanja vlakom između Pariza i Londona postala su povod straha da bi se infestacija mogla proširiti i u Veliku Britaniju. I u drugim velikim gradovima, poput New Yorka, zabilježene su slične invazije, a poznat je slučaj kada su stjenice 2010. godine ušle čak i u sjedište velike tehnološke kompanije.
- Da bi se otkrila prisutnost stjenica, važno je obratiti pažnju na nekoliko specifičnih znakova. Pored ugriza, često ostavljaju tamnosmeđi izmet na madracima, plahtama i zidovima, a mogu se uočiti i male mrlje krvi na posteljini. Tokom svog životnog ciklusa odbacuju egzoskelet, pa za sobom ostavljaju prozirne ili žućkaste čahure različitih veličina. Osim toga, kada se osjete ugroženima, stjenice ispuštaju karakterističan miris, koji podsjeća na kombinaciju maline i korijandera, ponekad pomiješan s mirisom starog insekta.
Mjesta na kojima najčešće borave su šavovi madraca, pukotine iza uzglavlja kreveta, ali i uski prostori u zidovima i namještaju. Upravo zbog toga njihovo potpuno uklanjanje zahtijeva temeljito čišćenje i sustavnu kontrolu. Preporučuje se redovno pranje posteljine na visokim temperaturama, idealno oko 60 stepeni, te detaljno usisavanje područja sklonih infestaciji. Pored kreveta, to uključuje i prostore ispod namještaja, podnožja i jastuke na sofama.
Zanimljivo je da stjenice često koriste i ljudske putne navike za širenje. Mogu se zavući u odjeću, torbe ili prtljagu i tako neprimjetno preći s jedne lokacije na drugu. Zato je važna posebna pažnja nakon putovanja, posebno ako je boravak bio u prostorima gdje se sumnja na slabiju higijenu. Kartonske kutije također predstavljaju pogodna skrovišta, pa je preporuka da se za skladištenje koriste plastične posude koje im ne odgovaraju.
Prisutnost stjenica ne znači samo nelagodu, već i ozbiljan problem koji može dovesti do stalnog ponovnog zaražavanja prostora. Iako postoje određene mjere koje pojedinci mogu poduzeti sami, poput pranja i čišćenja, u slučaju ozbiljnije infestacije najefikasnije je potražiti pomoć profesionalnih istrebljivača. Oni koriste metode i hemijska sredstva koja djeluju temeljitije i imaju veće šanse da trajno uklone problem.
Sve navedeno jasno pokazuje koliko su stjenice tvrdokorne i neugodne. Njihova sposobnost da prežive bez hrane, brzina razmnožavanja i sklonost skrivanju čine ih gotovo idealnim nevidljivim protivnikom u domaćinstvu. No, pravovremeno otkrivanje i odlučne mjere mogu spriječiti širenje i ublažiti njihove štetne posljedice. Čistoća, redovno održavanje i pažnja nakon putovanja predstavljaju najbolju prevenciju protiv ove uporne napasti.
