U danasnjem clanku donosimo vam clanak o Svetoj Petki Rimska, jedna je od svetiteljki kojoj se vjernici stoljećima obraćaju za pomoć,….
Postoje dani u godini koje narod pamti i čuva, ne zato što su zapisani u kalendaru crvenim slovima, već zato što su duboko urezani u srca i običaje. Jedan od tih dana je i praznik Trnove Petke – svetiteljke koja stoljećima bdije nad ženama, bolesnima i siromašnima. Njeno ime izgovara se s poštovanjem, a molitve upućene njoj uvijek nose i tračak nade, čak i u najtežim trenucima.
Kažu da je Trnova Petka bila žena neobične snage i blagosti, spoj odlučnosti i milosrđa. U narodnom predanju ona je zaštitnica onih kojima je potrebna pomoć – bilo da se bore s bolešću, neimaštinom ili životnim teretima. Mnogi vjeruju da upravo njena ruka i danas dotiče one koji joj se obrate, donoseći olakšanje, snagu ili mir
Put svetiteljke
Sveta Petka Rimska rođena je u drugom vijeku u Rimu, u pobožnoj hrišćanskoj porodici. Već kao djevojka pokazala je da u srcu nosi nesebičnost – nakon smrti roditelja, razdijelila je imanje siromašnima i povukla se u monaški život. Tada počinje njeno hrabro svjedočenje vjere.
U vremenu kada je Hristovo ime bilo zabranjeno, Petka ga je izgovarala javno. Njena propovijedanja dovela su je pred cara Antonina Pija, kojem je, prema predanju, izliječila tešku bolest. Car se zatim krstio, a ona je nastavila svoj put, pomažući bolesnima, tješeći siromašne i šireći vjeru.
Njena hrabrost koštala ju je slobode. Više puta zatvarana i mučena, nije se odrekla svoje misije. Po naredbi kneza Tarasija, oko 140. godine, pogubljena je mačem. Njene svete mošti kasnije su prenesene u Carigrad, gdje su stoljećima bile izvor nadahnuća i iscjeljenja za vjernike.
Zaštitnica bolesnih i umornih
Trnova Petka je u narodnom vjerovanju posebno bliska bolesnima. Mnogi tvrde da molitva upućena njoj donosi snagu da se izdrže teški dani, a nekima i iznenadna ozdravljenja. Njen zagovor, kažu, djeluje tiho – ne uvijek kroz čudo, već kroz unutrašnji mir koji obuzima onoga ko se moli.
I nije čudno što su upravo bolesni i siromašni u njenom životu zauzimali posebno mjesto. Ona je bila njihov oslonac, neko ko ih je gledao s toplinom i razumijevanjem, a ne sažaljenjem. To je ono što i danas vjernike privlači njenoj priči.
Narodni običaji i vjerovanja
Praznik Trnove Petke u našim krajevima obiluje običajima koji se prenose s koljena na koljeno. Žene na ovaj dan ne rade teške poslove – ne mese, ne kuvaju i ne obavljaju fizički naporne zadatke, kako bi izbjegle bolesti ruku i umor tokom godine.
Djevojke beru cvijeće i kite svoje domove, vjerujući da će to donijeti slogu i mir porodici. Djevojčicama se oblače haljine kako bi ih u narednoj godini pratila sreća i blagostanje. Na ovaj dan u domovima vlada mir – izbjegavaju se svađe i grube riječi, a u srcima se traži prostor za zahvalnost i molitvu
Molitva Svetoj Petki Trnovoj
Sveta Petko, Božja svetiteljko, moli Boga za nas.
Udostojila si se gledanja lica Božja kao čedo našeg naroda, slavna Petko svetiteljko,
pa imamo slobodu tebi govoriti, srodnici našoj,
i tebe moliti za spasenje duša naših.
Poruka koja traje
Priča o Trnovoj Petki nije samo hagiografski zapis iz prošlosti – ona je živo sjećanje i nadahnuće. Uči nas da snaga ne leži u tvrdoći, nego u spremnosti da se pomogne, da se oprosti i da se podijeli ono što imamo.
Za bolesne, ona je simbol utjehe; za žene, zaštitnica koja ih razumije; za siromašne, ruka koja pomaže. U vremenu kada se čini da sve ide brzo, njen praznik nas podsjeća da zastanemo, da pogledamo oko sebe i prepoznamo ono što je zaista vrijedno.
Zato se i danas, stoljećima nakon njenog mučeništva, u domovima pale svijeće, a u tišini srca izgovara njeno ime. Jer, kako kažu stari – dok ima onih koji se mole Trnovoj Petki, ima i nade da će dobrota, strpljenje i ljubav ostati među nama.
