Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sutra, 8. avgusta slave Prepodobnu mučenicu Paraskevu,saznajtae više….

Svakog 8. avgusta, vernici pravoslavne crkve sa posebnim poštovanjem obeležavaju dan posvećen Svetoj Petki Trnovoj, poznatoj i kao Prepodobna mučenica Paraskeva. Ona se u narodu duboko poštuje kao zaštitnica žena, te se ovaj dan smatra svetim upravo za pripadnice nežnijeg pola.
U našim krajevima, ovaj praznik zatvara niz velikih ženskih svetkovina koje čine i Ognjena Marija i Blaga Marija. Tradicija nalaže da žene na ovaj dan prekinu svakodnevne obaveze i posvete se sebi – svom duhovnom miru, molitvi i unutrašnjem preispitivanju.
Narodna vjerovanja kažu da žena koja se tog dana bavi teškim radom ili kućnim poslovima, rizikuje da navuče gnev svetiteljke, što se, po predanju, može manifestovati kroz trnjenje ruku tokom cele godine. To simbolično ukazuje na posljedice narušavanja unutrašnjeg sklada i duhovnog ritma.
Za razliku od drugih dana, ovaj dan treba da bude ispunjen tišinom, mirom i zahvalnošću, a ne žurbom, naporima i spoljašnjim brigama. Ženi je toga dana preporučeno da bude usmerena ka svom unutrašnjem biću, jer se vjeruje da upravo tada prima blagoslov i snagu od svetiteljke.
Osim što se ne radi, običaji nalažu da djevojke beru cvijeće i ukrašavaju domove, što donosi mir, sklad i blagostanje u narednim mjesecima. Male djevojčice se toga dana oblače u nove haljinice, čime se priziva sreća i vedrina u njihovim životima.
Posebno mjesto u ovom prazniku imaju oni koji su narušenog zdravlja. Preporučuje se da potraže izvor posvećen Svetoj Petki, ukoliko postoji u njihovoj blizini, te da se umiju uz molitvu, jer se vjeruje da voda sa takvog izvora ima iscjeljujuću moć. Ona ne leči samo tijelo, već i dušu.
Zanimljiv je i detalj iz narodnog predanja – mnogi tvrde da im se Sveta Petka javila u snu. Opisuju je kao ženu u crnom, ozbiljnu i dostojanstvenu, čije prisustvo izaziva strahopoštovanje. Prema tim pričama, ona dolazi da opomene one koji zaboravljaju put vjere, ali i da pruži nadu i pokaže da dolazi ozdravljenje ili promena.
U molitvi koja se tradicionalno upućuje Svetoj Petki tog dana, izražava se pokajanje, nada, ali i duboka vjera. Ova molitva se izgovara sa velikom pažnjom i poniznošću:
“Pomozi Bože, Sveta Petko i Sveta Nedeljo, oprosti nas ako smo što pogrešili; pomozi mi i sačuvaj me Bože od tuđe bede neviđene; sačuvaj me od rđavih misli; pomozi sutrašnji danče; daj Bože zdravlje, dobro da spavam, rđavo da ne snim, već smilje i bosilje; daj Bože zdravlje, sreću i napredak i da zdravi i živi dočekamo sutrašnji dan!”
Ova molitva nije samo forma – ona je unutrašnji razgovor čovjeka sa sobom i s Bogom. U tom trenutku, mnogi osećaju duboko olakšanje i povezanost sa svetim.
Na dan Svete Petke, važno je prisetiti se koliko je važno živeti u skladu sa sobom, svojim uvjerenjima i svojom dušom. Ona ne traži velike žrtve, već skromnost, tišinu i predanost.
Mnogi se nakon ovog dana osjećaju duhovno jače, kao da im je obnovljena energija i jasnoća misli. U svijetu koji sve više zaboravlja duhovne vrijednosti, ovakvi praznici nas vraćaju korijenima, smislu i jednostavnosti.
Iako možda izgleda da se radi o običnim narodnim običajima, istina je da su oni duboko ukorijenjeni u vjekovnu mudrost i duhovno iskustvo generacija koje su učile kako se poštuje unutrašnji mir. A Sveta Petka Trnova ostaje jedan od svetih dana koji nas podsjeća da je vrijeme za sebe – vrijeme za dušu.