U današnjem članku govorimo o važnosti postavljanja granica i očuvanju sopstvenog dostojanstva u odnosima s drugim ljudima.
- Nije tvoja obaveza da tolerišeš nepristojno ponašanje samo zato da bi izbjegao sukob ili zadržao prividan mir. Tvoje dostojanstvo i unutrašnji mir imaju daleko veću vrijednost od želje da te drugi smatraju “dobrom osobom”, naročito ako ti ti isti ljudi ne pokazuju poštovanje.
Ljudi koji često prelaze tuđe granice uglavnom ne razumiju suptilne znakove, pa im je potrebno jasno i odlučno staviti do znanja gdje je granica. Zato je važno da naučiš da ne ćutiš kada osjećaš da te neko potcjenjuje, vrijeđa ili ignoriše tvoju vrijednost. Ponekad je neophodno reagovati bez ublažavanja ili skrivanja stvarnih emocija.
Ljubaznost nije uvijek najbolji odgovor, naročito prema onima koji ne prepoznaju ni tvoju nelagodu, ni pokušaje da se izbjegne sukob. Postoje ljudi koji ne reaguju na tvoju tišinu ili suptilne signale i ne obaziru se na tvoje osjećaje. Oni jednostavno čekaju da vide gdje je ta granica, pa će je ili poštovati – ili nastaviti da gaze dok im ne postaviš jasnu prepreku.
U takvim situacijama imaš pravo da jasno i direktno kažeš: “Nemoj tako da pričaš sa mnom.” Iako može biti teško to izgovoriti, posebno ako si odrastao/la uz uvjerenje da trebaš uvijek biti prijatan/na, važno je shvatiti da biti prijatan nije isto što i biti pravedan prema sebi. Trpjeti uvrede nije znak snage, već znak potiskivanja emocija i svoje volje. Prava snaga je u sposobnosti da se zauzmeš za sebe, čak i kada ti to donosi nelagodu.
- Takođe, imaš puno pravo da kažeš: “Ne osjećam se dobro. Prestani.” Još je važnije reagovati odmah, bez odlaganja, jer često ljudi nisu ni svjesni da svojim ponašanjem povređuju druge. Za njih to može biti samo šala, navika ili način ophođenja koji su naučili u porodici. Ako ćutiš, klimaš glavom ili se smješkaš da bi izbjegao sukob, šalješ poruku da je sve u redu. Zbog toga, kad jednom pukneš i jasno izraziš nezadovoljstvo, oni su često zbunjeni i ne razumiju odakle dolazi ta reakcija.
- Zato je ključno da im odmah i jasno kažeš: “To mi ne prija. Osjećam se loše kada to govoriš i ne želim takvu komunikaciju.” Možda se njihovo ponašanje neće promijeniti odmah, pa čak ni kasnije, ali sam čin izgovaranja svojih granica daje im postojanost i daje tebi snagu. Ako ih ne kažeš, ljudi će pretpostaviti da je sve u redu i nastaviti po starom. Poštovanje uvijek počinje riječima.
Ponekad, najmudrija odluka nije sukob već distanca. Nije neophodno praviti scenu ili tražiti izvinjenje. Dovoljno je da prestaneš ulagati trud tamo gdje on nije uzvraćen. Postepeno se udalji. Ne javljaj se odmah, ne iniciraj susrete, nemoj ulaziti u duboke razgovore. Ograniči kontakt na minimum dovoljan da se održi mir, ali i da jasno pokažeš granicu. Bez drame i bez griže savjesti.
Ovo može biti naročito teško kad se radi o bliskim ljudima – porodici, prijateljima iz djetinjstva ili kolegama sa kojima imaš dugu istoriju. Međutim, važno je zapamtiti: ako te neko stalno omalovažava, izaziva tjeskobu i umanjuje tvoju vrijednost, ta osoba ne zaslužuje tvoju blizinu. Ljubav i prošlost nisu dovoljni ako danas nema poštovanja.Nekada je dovoljno samo malo se povući, svesti komunikaciju na osnovne poruke i napraviti prostor za sebe. Udaljenost može biti izuzetno ljekovita, često više nego što očekuješ.
Mudri ljudi kažu da ne treba tražiti ono što treba samo doći – isto važi i za poštovanje. Ne moli za njega, niti pokušavaj da ga iznudiš. Ako moraš tražiti poštovanje, znači da ga nikada nije ni bilo. Pravi znak poštovanja su djela, ne riječi. Ako ih ne vidiš, nemoj trošiti sebe na to. Kreni dalje.
Na kraju, ne sumnjaj u svoju intuiciju. Ako se u prisustvu neke osobe stalno osjećaš nevidljivo, omalovaženo ili emocionalno iscrpljeno, to nije zato što si “preosjetljiv/a”. To znači da si pored nekoga ko nema kapacitet da te cijeni i poštuje, i nije tvoj zadatak da ga učiš tome. Tvoja obaveza je da zaštitiš sebe.
Niko nije dužan da zna tvoje granice, a ako ih ne poštuje, nije važno ni da ih razumije. Kao što je jedan mudrac rekao: “Poštovanje se ne traži – ono se prepoznaje. Kad ga nema, ne traži razlog. Samo idi.”
