U današnjem članku govorićemo o jednom veoma važnom i često zanemarenom pitanju koje postaje aktuelno sa dolaskom toplijih dana pojava zmija i šta treba znati u slučaju ugriza.
- Kako priroda biva bujnija, tako se i zmije češće pojavljuju u našoj okolini, što povećava rizik od susreta i eventualnog ugriza. Razumijevanje osnovnih pravila i pravovremena reakcija mogu spasiti život.
Kada dođe do ugriza zmije, prvo i najvažnije je procijeniti da li je zmija otrovna. U evropskim krajevima, otrovne zmije imaju karakteristične osobine kao što su trostrana glava, eliptične zjenice i zdepastije tijelo. Za razliku od njih, neotrovne zmije su vitkije i imaju okrugle zjenice. Međutim, u situacijama kada je ugrožena bezbjednost, najbolje je ne pokušavati ni juriti zmiju niti je hvatati, jer to može biti opasno.
U slučaju da zmija bude ubijena u samoodbrani, važno je sačuvati njeno tijelo i odnijeti ga u bolnicu. Ovo može pomoći ljekarima da identifikuju vrstu zmije i odaberu odgovarajući tretman. Na mjestu ugriza obično se mogu vidjeti dvije male ubodne ranice, udaljene šest do osam milimetara, ali ponekad je prisutna samo jedna ranica ili čak samo ogrebotina, što ne isključuje mogućnost da je otrov ubrizgan.
Simptomi trovanja otrovom se obično javljaju u roku od dva sata. Prvi znakovi su lokalni bol i otok koji mogu postati intenzivniji, a u težim slučajevima šire se i na okolna tkiva. Mogu se pojaviti i potkožne hemoragije, crvenilo kože, kao i plikovi ispunjeni krvlju. Pored ovih lokalnih simptoma, često se javljaju i sistemski – mučnina, povraćanje, vrtoglavica, slabost i uvećani limfni čvorovi. Jedan od najozbiljnijih simptoma je razvoj šoka, koji se manifestuje blijedilom kože, znojenjem, ubrzanim pulsom i padom krvnog pritiska, i upravo šok predstavlja glavni uzrok smrtnog ishoda kod ugriza otrovnih zmija.
- Ukoliko se utvrdi da zmija nije otrovnica, tretman je mnogo jednostavniji. Mjesto ugriza treba dobro oprati sapunom i vodom, a zatim nanijeti antibiotsku mast i previti. Neophodno je provjeriti i vakcinaciju protiv tetanusa, te je po potrebi obnoviti, posebno ako je prošlo više od pet godina od posljednje vakcinacije.
Kada postoji sumnja na ugriz otrovne zmije, neophodno je da povrijeđena osoba ostane mirna i da se izbjegava bilo kakva aktivnost koja može ubrzati širenje otrova kroz tijelo. Extremitet koji je ugrizen treba imobilizovati, a pacijenta odmah prevesti u najbližu zdravstvenu ustanovu. Važno je naglasiti da se ne preporučuju metode kao što su isisavanje otrova, podvezivanje ekstremiteta ili hlađenje ugriza ledom, jer ove procedure mogu prouzrokovati dodatnu štetu i pogoršati stanje.
Protivotrov ili antivenin se primjenjuje isključivo u bolničkim uslovima, pod nadzorom medicinskog osoblja i samo kada je to neophodno. Upotreba ovog seruma nije bez rizika jer može izazvati jake alergijske reakcije. Stoga je važno da tretman bude kontrolisan i precizan.
Prevencija ugriza zmija bazira se na jednostavnim pravilima ponašanja. Najčešći uzrok ugriza jeste pokušaj ljudi da zmiju uhvate ili ubiju. Pametnije je povući se i dozvoliti zmiji da sama ode. Prilikom boravka u prirodi, preporučuje se nošenje zatvorene i čvrste obuće, izbjegavanje hodanja kroz visoku travu, te ne stavljanje ruku ili nogu u neprovjerene pukotine, ispod kamenja ili u gusto rastinje.
- U urbanim i domaćim okruženjima zmije se često zadržavaju u skrovištima poput gomila drva, starih dasaka, kamenja, gustih živica i zapuštenih dijelova dvorišta. Redovno održavanje ovih prostora, uklanjanje mogućih zaklona i čuvanje hrane za ljubimce u zatvorenim posudama znatno smanjuju šanse da zmije borave u blizini doma.
Zanimljivo je da mnogi u narodu koriste sodu bikarbonu kao prirodno sredstvo za tjeranje zmija. Iako ova metoda nije potpuno potvrđena naučno, postoje vjerovanja da posipanje male količine sode duž ivica dvorišta može pomoći u odvraćanju zmija od ulaska.
Iako otrovne zmije nisu prisutne u svim krajevima, poznavanje osnovnih razlika između zmijskih vrsta i pravilno postupanje u slučaju ugriza može biti ključ za spasavanje života. Brza i mirna procjena situacije, uz hitnu medicinsku pomoć, su najvažniji koraci u prevazilaženju ovog ozbiljnog problema.
Na kraju, iako susret sa zmijom često izaziva strah, treba imati na umu da su zmije korisne i važne za prirodu jer održavaju ravnotežu u ekosistemima. Najčešće napadaju samo u samoodbrani, pa poštovanjem prirode i pridržavanjem osnovnih sigurnosnih mjera, rizik od ugriza može biti sveden na minimum. Znanje i oprez su najbolji saveznik u suočavanju sa ovim izazovom.
