U malom bosanskom selu Brestovsko, smještenom nedaleko od Kiseljaka, postoji jedna jedinstvena i izuzetna priča o životu u zajedništvu. Ova porodica je decenijama funkcionisala kao pravi model harmonije, bez ikakvih ozbiljnih nesuglasica, unatoč tome što je broj članova bio impresivan. Naime, sedam jetrvi i 43 djece živjeli su pod istim krovom, a svi su se uspješno usklađivali i živjeli zajedno, bez nesuglasica, svađa ili velikih problema. Kako je moguće da su, unatoč velikoj brojnosti, uspjeli očuvati sklad i međusobno poštovanje? Ovaj članak nudi detaljan uvid u njihovu priču, koja može poslužiti kao inspiracija za mnoge porodice širom svijeta.
Život u staroj bosanskoj kući
- Kuća u kojoj je živjela ova velika porodica starija je od 300 godina. Iako je vreme učinilo svoje i kuća danas treba renoviranje, ona je i dalje živahno svjedočanstvo jednog drugačijeg vremena, kada je zajedništvo bilo temelj života. U ovoj kući sedam jetrvi je sa svojih 43 djece živjelo bez ikakvih značajnih nesuglasica. Prema riječima jednog od članova porodice, Marijana, on nije nikada zapazio da je bilo bilo kakvih većih problema među jetrvama. Možda su, kako priznaje, ponekad postojali manji nesporazumi, ali ništa što bi uticalo na opću harmoniju u kući.
Zanimljivost je u tome da su u današnjem društvu odnosi među jetrvama često problematični. Međutim, u ovoj porodici, gdje je postojalo čak sedam jetrvi, nikada nije bilo ozbiljnih svađa ili nesuglasica. Oni su živjeli kao jedno, a to je najvjerojatnije bila temeljna vrijednost koju su odgajali i prenosili s generacije na generaciju. U tom domu su se svi slagali, u svim životnim okolnostima.
Zajedništvo u hrani i obavezama
- Jedan od ključnih faktora u ovoj uspješnoj dinamici bio je način na koji su se brinuli o svakodnevnim obavezama. Hrana nikada nije bila problem, bez obzira na broj članova domaćinstva. Uvijek su se snalazili s onim što su imali, a svaki član porodice je doprinio na svoj način. Na stolu su često bile krompiruše, čorbe i razne pite, a djeca su, uz pomoć roditelja, učila kako da usklade svoja zaduženja, dok su odrasli organizovali porodicu.
Jedan od članova porodice se sjeća kako je, iako nije bilo mnogo novca, svi bili srećni i nasmijani. Hrana, iako jednostavna, bila je dovoljna za sve, a sama kuhinja bila je mjesto gdje su se često okupljali i razgovarali o svakodnevnim životnim pitanjima. Ovdje se uči važnost zajedničkog rada i međusobnog dijeljenja, čak i u najtežim vremenima.
Obaveze i odgovornosti djece
- Za uspješan život u velikoj porodici ključno je kako djeca odrastaju i koji im zadaci i odgovornosti se dodjeljuju. U ovoj porodici, djeca nisu bila samo pasivni promatrači, već su od malih nogu imala svoja zaduženja. Svako dijete znalo je šta se od njega očekuje – tko će čuvati krave, tko će otići u školu, a tko će obaviti određene poslove oko kuće.
Ovaj sistem odgovornosti također je uključivao i emocionalnu komponentu – djeca nisu smjela strahovati od svojih roditelja. Iako je majka bila stroga, djeca su uživala slobodu i poštovanje. “Mama je bila organizator porodice”, objašnjavaju članovi ove porodice. Ona je znala kako usmjeriti djecu, ali i stvoriti prostor za njihovu individualnost i slobodu.
- Roditelji su stalno podsticali djecu na razgovor, na međusobno poštovanje i pomaganje, što je stvorilo okruženje u kojem su se svi osjećali voljeno i poštovano, bez obzira na izazove koji su se povremeno javljali.
Zajedništvo i podrška čak i nakon godina
Iako su se mnogi članovi ove velike porodice odselili i krenuli svojim putem, priča o njihovoj povezanosti nije prestala. Danas, i dalje pomažu jedni drugima i održavaju tu čvrstu vezu. Na kraju krajeva, odmalena su učeni da poštuju jedni druge, te da ne iznose nesuglasice izvan kuće i da se, ukoliko do njih dođe, opraštaju i nastavljaju dalje. Ovaj stav izgradnje međusobnog povjerenja i važnost opraštanja stvorili su temelje za dugotrajan mir među njima.
- Ono što se može naučiti iz ove priče jeste da su međusobno poštovanje, zajedništvo i podrška ključne komponente za uspješan život u velikoj porodici. To što su se svi članovi porodice pridržavali tih principa omogućilo im je da funkcionišu kao jedinstvena, čvrsta zajednica, koja nije bila pogođena vanjskim stresovima, nesuglasicama ili međusobnim rivalitetima.
Zaključak
Priča o porodici iz Brestovskog nije samo priča o životu u velikoj kući s puno djece i odraslih. To je priča o ljubavi, zajedništvu i međusobnom poštovanju koje je očuvano kroz generacije. Zajednički rad, emocionalna podrška i smirenost u odnosima omogućili su ovoj porodici da uspješno prođe kroz život bez većih nesuglasica i da ostane čvrsta, čak i nakon što su se mnogi članovi odselili. U današnjem svijetu, gdje su odnosi često opterećeni nesuglasicama i nesigurnostima, njihova priča služi kao podsticaj za sve nas da cijenimo i gradimo harmonične obiteljske odnose, temeljenje na ljubavi i uzajamnom poštovanju.
