U poslednje vreme, sve češće se suočavamo s nepristojnim ponašanjem i neznanjem vernika kada je u pitanju crkveni bonton i ponašanje u Božijem domu. Kako bi se očuvala sveta atmosfera i poštovanje prema crkvenim običajima, važno je pridržavati se određenih pravila i smernica koje je objasnio sveštenik Borislav Petrić.

Oblačenje u crkvi
Jedno od najvažnijih pitanja u vezi sa ponašanjem u crkvi jeste prikladnost oblačenja. Sveštenik Petrić naglašava da je, kao i u bilo kojoj drugoj instituciji, očekivano da se vernici oblače s poštovanjem i pristojno. To podrazumeva:
- Izbegavanje otkrivenih delova tela, naročito u letnjim mesecima, kada je često prisutna iskušenja da se obučemo previše otkriveno.
- Ne nošenje kratkih pantalona i kratkih suknji koje nisu primerene za crkvene prostore.
- Izbegavanje drečavih boja, jer one mogu ometati koncentraciju drugih vernika i skrenuti pažnju s duhovnog okruženja.
Preporuka je da oblačenje bude smireno i neupadljivo, kako bi vernici mogli da se posvete molitvi i ne ometaju druge.
Poštovanje i ponašanje u crkvi
Poštovanje crkvenog prostora podrazumeva i ponašanje koje treba da bude smireno, tih i pristojno. Sveštenik Petrić ističe da crkva nije prostor u kojem treba da se ponašamo kao da je samo za nas važan, već je to dom Božiji.
- Takođe, u crkvi je važno biti pažljiv i obazriv prema drugima, izbegavati glasno razgovaranje ili bilo kakvu distrakciju koja bi mogla ometati druge vernike u njihovoj molitvi i meditaciji.
Šminka i modni dodaci
Jedan od specifičnih saveta koji je sveštenik Petrić podelio odnosi se na žene koje dolaze našminkane u crkvu. Iako nije zabranjeno koristiti šminku, važno je ne pretirati sa njom, kako bi se izbeglo da izgled postane previše upadljiv.
- Posebno, naglašeno je da previše ruža na usnama može ostaviti tragove na svetoj kašičici pri pričešću, što može predstavljati problem jer bi to moglo uticati na higijenu i čistoću. Takođe, nošenje šešira ili kačketa u crkvi je takođe neprimereno, jer to može ometati saborni duh i pažnju na obred.
Zaključak
Sveštenik Borislav Petrić uvek podseća vernike da je crkva dom Božiji i kao takav treba je poštovati na svakom koraku, kako svojim ponašanjem, tako i svojim oblačenjem. Važno je pridržavati se osnovnih pravila koja osiguravaju da se svaki vernik oseća udobno i poštovano, a crkva ostane prostor mira, tišine i duhovnog okupljanja.
- Poštovanje crkvenog bontona je način kako svi zajedno, u duhovnom jedinstvu, možemo doprineti očuvanju svetosti i ozbiljnosti crkvenih obreda.
BONUS TEKST
Manastir Crna Reka, smešten u selu Ribariće kod Tutina, predstavlja jedno od najvažnijih duhovnih i arhitektonskih čuda Srbije. Ovaj manastir, smešten u nepristupačnom kanjonu Crne Reke, jedan je od najlepših srpskih manastira i duboko ukorenjen u istoriji i tradiciji pravoslavne crkve. Iako se tačan datum njegovog osnivanja ne zna, pretpostavlja se da je manastir podignut krajem 14. ili početkom 15. veka. Zbog teške i nepristupačne prirode terena, izgradnja ove svetinje bila je izuzetno izazovna, a njen smeli arhitektonski izgled ne prestaje da fascinira posetioce i vernike.
Istorija manastira i njegova duhovna uloga
- Manastir Crna Reka igrao je značajnu ulogu u istoriji srpske crkve, a jedno od najvažnijih događaja vezanih za manastir desilo se 1687. godine. Tada je, u vreme kada je manastir Studenica bio ugrožen, u Crnu Reku preneta mošt Stefana Prvovenčanog zajedno sa dragocenostima manastira. Te mošti su boravile u Crnoj Reci devet godina, što je dodatno ojačalo njegov duhovni i istorijski značaj.
Kako ističe Sabahudin Abdagić, turistički vodič sa Peštera, manastir je izgrađen kao isposnica, mesto gde će monasi moći da se mole i žive u potpunoj tišini i povučenosti od sveta. Zbog toga o manastiru nema mnogo pisanih zapisa, ali se veruje da je manastir izgrađen sa ciljem da bude duhovno utočište i centar molitve.