Marijam Sulakiotis ostavila je mračan trag u grčkoj povijesti, postavši sinonim za brutalnost i zlostavljanje pod krinkom religije. Poznata kao “monahinja iz pakla”, Sulakiotis je godinama upravljala manastirom u kojem je navodno došlo do ubistava i mučenja stotina vjernika. Iako se točan broj žrtava teško utvrđuje, procjenjuje se da je odgovorna za najmanje 500 ubijenih, a neki izvori navode i još veći broj. Ovaj članak donosi detaljnu analizu njenih djela, uspona i posljedica koje je ostavila iza sebe, te rasvjetljava kontroverze koje i danas prate ovaj mračni period.


Porijeklo i Uspon u Novokalendarističkoj Sekti

Marijam Sulakiotis prvi je put predstavljena samozvanom monahu, ocu Metju Karpatakisu, kada je imala svega 23 godine. Prije nego se pridružila novoj religijskoj zajednici, radila je na farmi i u tvornici, a njezino porijeklo ostaje obavijeno tajnom. U vrijeme kada je otac Karpatakis preispitivao tradicionalne doktrine grčke starokalendarističke crkve, odlučio je osnivati novu seklu – Novokalendarce.

Zaljubljena u alternativnu ideologiju i karizmu svog mentora, Marijam je napustila obitelj i posao te se priključila njegovom pokretu. Njezina predanost i neumorna energija brzo su joj donijeli značajan položaj unutar nove zajednice, a uskoro je postala igumanija manastira koji je otac Matej izgradio. Manastir je služio dvostrukoj svrsi: kao mjesto bogoslužja u čast Djevice Marije i kao financijski centar za rast pokreta. Njen uspon u hijerarhiji bio je gotovo meteorski, a reputacija rigorozne, ponekad nemilosrdne monahinje, postala je poznata među vjernicima i vanjskim promatračima.


Izgradnja Manastira i Metode Iznuđivanja

Pod upravom Marijam Sulakiotis, manastir je postao mjesto gdje su vjernici bili prisiljeni dati sve što posjeduju. Novi članovi morali su se odreći svake imovine i novca, slijedeći crkveni “zavet siromaštva”. Ova stroga pravila, zajedno s zahtjevom da se priznaju svi vlastiti grehovi te da se prakticira dugotrajno postenje i ćutanje, koristili su se kao sredstvo kontrole nad vjernicima.

Međutim, ono što je Sulakiotis radila daleko je nadilazilo obične verske obrede. Koristeći razne brutalne metode, uključujući uskraćivanje sna i hrane, telesne kazne, a čak i mučenje, ona je iznudila financijsku imovinu od svojih sljedbenika. Posebno su bili mete bogate porodice, jer je njihova imovina osiguravala neograničen prihod za održavanje i financiranje manastira. Vjernici su bili izolirani od svojih obitelji i društvenih mreža, čime im je onemogućeno pružanje pomoći i otkrivanje zločina koji su se događali unutar svetih zidina.

Dodatno, manastir je služio kao “klinika” za liječenje tuberkuloze, što je predstavljalo još jedan način prevara. Neki vjernici, koji su tražili medicinsku pomoć, dolazili su u manastir u nadi da će se oporaviti. No, istina je bila da su lekari imali dozvolu posjetiti manastir samo jednom, kako bi potpisali umrlice. Ovaj plan liječenja bio je samo još jedna lažna strategija kojom je Sulakiotis manipulirala ljudskim životima.


Istraga, Hapšenje i Suđenje

Glasine o užasnim zločinima počele su se širiti već krajem 1940-ih, a do 1950. godine, nakon što su brojni vjernici počeli prijavljivati nestanke i sumnjive okolnosti, vlasti su pokrenule istragu. Slučaj je dosegao vrhunac kada je ćerka jedne od vjernica prijavila da su akti o zemljištu njene majke prepisani na ime Sulakiotis. Ovo je bio ključni trenutak koji je otvorio oči javnosti i navedenih vlasti.

Dana 4. prosinca 1950. godine, policija je izvršila veliku raciju na manastiru. Osamdeset pet policajaca proveli su dva dana pretražujući teren, spašavajući 46 djece i otkrivajući niz golih, neuhranjenih starijih žena koje su bile zatvorene u podrumske prostore. Osim toga, pronađeni su ostaci više od 170 tijela, što je samo dodatno potvrdilo sumnje o masovnim zločinima koji su se događali unutar manastira.

Suđenje je započelo 4. rujna 1951. godine, ali Marijam Sulakiotis nije bila suočena s optužbama za ubistva i zlostavljanje. Umjesto toga, sud je utvrdio njeno vlasništvo nad ogromnom imovinom – 750.000 dolara u gotovini i preko trista farmi i kuća – ali te činjenice nisu dovele do ozbiljnijih optužbi za nasilje. Tužioci su, zbog nedostatka dokaza, mogli iznijeti samo optužnice za nezakonite poslovne aktivnosti, što je rezultiralo kaznom od dvadeset i šest mjeseci zatvora. Kasnija suđenja dodatno sužavala njen pravni status, ali stvarni broj žrtava i opseg zločina ostao je nedorečen.


Nasljeđe, Kontroverze i Zaključak

Unatoč suđenjima i zatvorskim kaznama, javnost i mediji nikada nisu zaboravili okrutne zločine Marijam Sulakiotis. Njezin nadimak “monahinja iz pakla” ostao je sinonim za brutalnost i zlostavljanje, a broj žrtava koji su navodno izgubili život zbog njenih metoda teško se točno utvrđuje. Prema nekim procjenama, ukupni broj smrtnih slučajeva mogao je biti čak 177, s dodatnim ubistvima od nehata, a neki izvori tvrde da je broj žrtava dosegao i 500 ili više.

Nakon desetljeća nasilne vladavine nad manastirom, Sulakiotis je uhapšena 1950. godine, a njezina vladavina završila je nakon niza suđenja. Iako je konačno osuđena na deset godina zatvora, a potom još četiri godine zbog nezakonitog pritvora, stvarni broj njenih zločina ostaje predmetom rasprava. Čak i danas, neki sljedbenici tvrde da je bila lažno optužena, dok drugi ne mogu zaboraviti mračne događaje koji su se odvijali unutar svetih zidina manastira.

Marijam Sulakiotis preminula je 1954. godine u 71. godini, ostavljajući iza sebe nasljeđe straha i kontroverzi. Njezin slučaj ostaje jedan od najzlokobnijih primjera zloupotrebe religije, gdje je pojedinac iskoristio duhovnu vjeru za ostvarivanje vlastite financijske koristi, dok je istovremeno prouzročavao neizmjernu patnju. Manastir, koji je nekada bio simbol novokalendarističke sekti, nastavio je raditi, a neki sljedbenici i danas tvrde da su optužbe protiv Sulakiotis preuveličane.

Bez obzira na sve kontroverze, slučaj Marijam Sulakiotis ostaje upozorenje o opasnostima zlostavljanja religijske moći i manipulacije vjernicima. Ovaj mračni period grčke povijesti ne smije biti zaboravljen, a pouka je jasna: prava vjera i duhovnost trebaju biti oslobođene od oružja zloupotrebe i pohlepe.

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here