Maja Sabljić bila je jedno od najlepših i najpoznatijih lica jugoslovenskog i srpskog filma i televizije. Rođena u Obrenovcu, već sa 19 godina započela je svoju glumačku karijeru, koja je ubrzo procvetala zahvaljujući njenoj harizmi, šarmu i nesumnjivom talentu.

Njeno lice i prepoznatljiv osmeh obeležili su mnoga legendarna ostvarenja domaće kinematografije, a gledali smo je u serijama i filmovima kao što su “Kamiondžije opet voze”, “Druga Žikina dinastija”, “Policajac sa Petlovog brda”, “Ona voli Zvezdu”, “Bolji život”, “Lavirint” i mnogim drugim. Mnogi su je smatrali pravim sinonimom za lepotu i eleganciju, ali i ženu koja svojim talentom može da iznese bilo koju ulogu.
Međutim, 1993. godine donela je odluku koja je šokirala mnoge – napustila je Srbiju i preselila se u Ameriku, gde je pokušala da pronađe svoj san daleko od rodne zemlje i sveta u kojem je bila slavna.
Život u Americi i brak sa Đorđem Zečevićem
Po dolasku u Sjedinjene Američke Države, Maja Sabljić suočila se sa potpuno novim svetom. Iako je iza sebe imala bogatu filmografiju i status zvezde u bivšoj Jugoslaviji, u Americi je bila samo još jedna glumica koja se bori za svoje mesto pod reflektorima.
Tamo je upoznala Đorđa Zečevića, biznismena i filmskog producenta srpskog porekla. Njihova ljubav bila je jaka, pa su se ubrzo venčali i započeli zajednički život u Los Anđelesu. Međutim, iako se nadala da će nastaviti karijeru u filmskoj industriji, američki reditelji nisu rado birali glumce sa stranim akcentom, pa nije uspela da ostvari značajne uloge u Holivudu.
Zbog toga se više posvetila privatnom životu i bila je potpuno posvećena suprugu. Njihov brak trajao je dugi niz godina, ali nažalost nisu imali dece, što je Maja kasnije isticala kao jednu od najvećih tuga u svom životu.
Govoreći o životu bez dece, jednom prilikom je rekla:
“Parovi koji nemaju decu zapravo su mnogo bliži, jer su okrenuti samo jedno drugom.”
Taj odnos pun ljubavi i posvećenosti trajao je sve do 2012. godine, kada je Đorđe preminuo. Njegova smrt bila je težak udarac za Maju, koja je ostala sama u Americi i dugo se borila sa tugom i usamljenošću.
Povratak u Srbiju i borba sa usamljenošću
Nakon suprugove smrti, Maja se suočila sa ogromnim emotivnim gubitkom. U trenucima tuge često je pomišljala na rodni kraj, prijatelje i Beograd, grad koji nikada nije prestala da voli.
Godine 2019. u javnosti je odjeknula vest da je njena koleginica Neda Arnerić pokušala da sebi oduzme život, što je Maju duboko potreslo. Ubrzo se oglasila i priznala da razume kako se osećala jer su je nakon gubitka supruga često mučile crne misli.
U intervjuima je više puta isticala koliko joj Beograd znači i da je njegov duh ono što ga čini posebnim.
“Beograd nije samo grad, Beograd su ljudi, ulice, Dunav i Sava, mirisi i uspomene koje ostaju zauvek.” – rekla je jednom prilikom.
Njena ljubav prema rodnom kraju i nostalgija za glumom konačno su je vratili u Srbiju.
Povratak na scenu i priznanja
Kada se 2019. godine pojavila u seriji “Junaci našeg doba”, publika je sa oduševljenjem dočekala njen povratak. Bila je to potvrda da je njena glumačka karijera daleko od kraja i da njena harizma i talent i dalje osvajaju gledaoce.
Iste godine pojavila se na jednom prestižnom događaju, gde je primila nagradu za najuspešniju ženu 21. veka u oblasti glume. Sa velikim osmehom i uz citiranje stihova Bajage, ponovo je osvojila srca publike.
Iako su godine prošle, njen duh i elegancija ostali su isti. Danas, Maja Sabljić predstavlja simbol uspeha, hrabrosti i istrajnosti. Njena priča govori o ljubavi, žrtvovanju, bolu, ali i ponovnom pronalasku sopstvene sreće.
Njena sudbina dokaz je da život nikada ne ide pravolinijski i da, iako ponekad skrenemo sa puta, uvek možemo pronaći način da se vratimo sebi i onome što volimo.