- Gotovo svaka zemlja na svijetu ima tajnu službu, a ruski KGB je po moći odmah iza američkog FBI-a. Zanimljivo, čak je i bivša Jugoslavija imala vrlo strogu tajnu službu. Dušan Reljić rano se oglasio društvenim mrežama kako bi otkrio sve što zna o svom ujaku koji je nestao prije 64 godine, što je bilo primjereno s obzirom na oskudicu dostupnih informacija.
Rođen 1937. u takozvanoj Zakladi Skender, 1959. nakon odsluženja vojnog roka preselio se u Pančevo, gdje je od strica stekao postolarski zanat. Čini se da je u to vrijeme imao djevojku koja je bila trudna. Nakon dugogodišnjeg života i rada u Pančevu, jedne večeri se nije vratio u svoj stan, a nije ga bilo ni sutradan, ni prekosutra. Svi dokazi Bogoljuba Raljića su nestali.
Dušan ostaje uporan u potrazi za svojim ujakom, razgovarajući s raznim pojedincima i dijeleći sjećanja kako bi složio djeliće informacija, neprestano otkrivajući fascinantne detalje. Šezdeset i četiri godine kasnije, nepokolebljiv je u svojoj odlučnosti da sazna sudbinu strica Bogoljuba. Unatoč protoku vremena i slabim dostupnim tragovima, Dušan tvrdi da je svaka mala izmjena važna.
Svaki svježi podatak ga nadahnjuje i potiče njegovu odlučnost da nastavi s ovom izazovnom potragom, osobito u posljednje tri godine. Mnogo je godina prošlo, a samo Bog zna koliki je uspjeh pred nama… U otkrivanju imena djevojke iz tog vremena pomogla mi je poštena osoba iz Pančeva, gdje je u to vrijeme živjela i radila, uz napomenu da tamo je dobila sina. „Kod strica“, priča Dušan za Telegraf.rs, osvrćući se na poreklo priče…
Godine 1957. dobio je službu u Varaždinu. U međuvremenu, njegov stric Dušan ostao je u Pančevu, odakle je naš Bogoljub redovnom korespondencijom održavao kontakte s prijateljima. Ispunjavajući vojničku dužnost, dobio je poziv od rođaka i konačno se zaputio u Pančevo, gdje je, kako bilježe bratić Dušan i drugi, njegov stric u to vrijeme držao postolarsku radnju.
Sve je to zabilježeno u pisanom obliku, a Nikola, njegov otac, bio je jedan od rijetkih osoba iz tog vremena koji su znali čitati i pisati. Bio je izvanredan domaćin, visoko cijenjen u svojoj zajednici i šire. Shvatio je da teški uvjeti leda i stočarstva više nisu privlačni mlađoj generaciji, budući da zime u toj regiji traju šest mjeseci.
- Dušan prenosi da mu je brat u Pančevu predložio da dođe živjeti kod njega da završi obućarski zanat. U dvadeset trećoj godini Bogoljub se preselio u Pančevo, kod strica u Ulici braće Jovanović. Stručnjaci, među kojima je i Dušan, napominju da se vrlo brzo usavršio u svom zanatu i pokazao čvrstu radnu etiku. Ipak, njihovi su životi doživjeli neobjašnjiv obrat, evoluirajući u neriješenu enigmu.
