Da dobrota i ljudskost ne poznaju granice, ni nacionalne, a ni vjerske, pokazuje nam i ovaj primer koji se nedavno desio. Ovo je priča koja nas podsjeća na važnost međusobne pomoći i solidarnosti među ljudima, bez obzira na njihove različitosti.
Ivan Đorđević iz Srbije krenuo je na put ka Banjaluci, ali mu se u jednom trenutku dogodio kvar na automobilu. Bio je na nekih 60 kilometara od granice kada je primijetio da nešto nije u redu. Problem je bio u cijevi iz koje je curila voda, što je onemogućilo Ivana da nastavi putovanje. U tom trenutku, nalazio se u nepoznatom području, daleko od bilo kakve pomoći koju bi mogao odmah zatražiti.
SUDBINA
Međutim, sudbina je imala drugačije planove. Našao se jedan čovjek, prolaznik, koji je primijetio Ivana i njegovu nevolju. Taj čovjek nije oklijevao ni trenutka. Prišao je Ivanu, ponudio svoju pomoć i uspješno riješio problem s automobilom. Ono što je još fascinantnije, taj čovjek nije želio ništa zauzvrat. Nije tražio novčanu naknadu, niti bilo kakvu drugu uslugu. Pomogao je Ivanu iz čiste dobrote i želje da pomogne drugome.
DIRNUT GESTOM
Ivan je bio duboko dirnut ovim gestom. U svijetu gdje se često susrećemo s indiferentnošću i sebičnošću, ovaj čin dobrote vratio mu je vjeru u ljude. “Ovo mi budi nadu da dobrota u ljudima ipak postoji,” rekao je Đorđević. Ovaj događaj ga je toliko dirnuo da osjeća potrebu da se zahvali svom spasitelju, i sada ga aktivno traži.
Priča o Ivanu Đorđeviću i nepoznatom čovjeku koji mu je pomogao postala je simbol nade i inspiracije. Šireći ovu priču, Ivan želi podsjetiti sve nas da u svakome od nas postoji mogućnost za činjenje dobrih djela. Nikada ne znamo koliko naše male geste ljubaznosti mogu značiti nekome drugome. Ovaj događaj pokazuje da su ljudskost i solidarnost univerzalne vrijednosti koje prelaze sve granice.
Ivan sada koristi sve dostupne kanale da pronađe svog dobročinitelja. Obratio se medijima, društvenim mrežama, pa čak i lokalnim zajednicama u nadi da će ga neko prepoznati i pomoći mu da se zahvali čovjeku koji mu je pomogao u nevolji. Želi mu se zahvaliti na pravi način, ne samo riječima, već i konkretnim djelom koje bi pokazalo koliko je njegova pomoć značila.
Ova priča nas podsjeća da uvijek budemo spremni pomoći drugima. Bez obzira na to koliko mala ili velika ta pomoć bila, za nekoga može značiti sve. Iako često zaboravljamo, jednostavna gesta ljubaznosti može imati dubok i trajan uticaj. Zato je važno da svakodnevno prakticiramo dobrotu i ljudskost, jer nikada ne znamo kada ćemo mi biti ti kojima je potrebna pomoć.
U vremenu kada se čini da su podjele među ljudima sve veće, ovakvi primjeri nas podsjećaju na to koliko je važno držati se zajedno i pomagati jedni drugima. Ivanova priča je svjetionik nade i poziv svima nama da se trudimo biti bolji ljudi. Neka nam bude podsjetnik da dobrota i ljudskost ne poznaju granice, ni nacionalne, ni vjerske, i da uvijek postoji način da učinimo svijet boljim mjestom, makar jednim malim gestom.
