Vrtoglavica je stanje koje mnogi opisuju kao jedan od najneprijatnijih i najzastrašujućih doživljaja u svakodnevnom životu. Osjećaj da se prostor oko osobe iznenada pokreće, rotira ili klizi, stvara snažan talas nesigurnosti i straha.
- Nije rijetko da napad dovede do privremene nesposobnosti, a u nekim slučajevima i do ozbiljnih povreda usljed pada. Iako je ponekad riječ o kratkotrajnim epizodama, vrtoglavica može potrajati i danima, pa čak i mjesecima, zavisno od uzroka. Upravo zato je važno razumjeti mehanizam njenog nastanka i načine kako je moguće ublažiti ili spriječiti.
Prema riječima stručnjaka sa američkog univerziteta Harvard, vrtoglavica se može opisati kao osjećaj ljuljanja na brodu ili naglog spuštanja u liftu. Ova poremećena percepcija ravnoteže najčešće potiče iz unutrašnjeg uha, gdje se nalazi sistem odgovoran za registraciju pokreta i položaja glave. Kada taj sistem šalje pogrešne signale mozgu, javlja se iluzija kretanja iako tijelo miruje. Najčešći oblik vrtoglavice je benigna paroksizmalna poziciona vrtoglavica (BPPV), koja nastaje kada sićušni kristali u unutrašnjem uhu promijene svoj položaj. U tom trenutku nastaje konfuzija između stvarnog i percipiranog položaja tijela, a napad se obično javlja pri naglom pokretu glave.
- Stručnjaci objašnjavaju da prvi napad može trajati i cijeli dan, dok se već nakon dva dana simptomi povlače i javljaju isključivo pri promjeni položaja – kada osoba legne, sjedne ili se okrene. Kada kristali pronađu novo mjesto i smire se, nelagoda nestaje. Ipak, iako je ovaj oblik relativno čest i dobro objašnjen, postoje i drugi uzroci vrtoglavice koji zahtijevaju pažnju.
Jedan od njih je cervikalna vrtoglavica, povezana sa vratnim dijelom kičme. U tom slučaju poremećaji u mišićima i zglobovima vrata stvaraju lažne signale o položaju tijela. Zbog toga mozak pogrešno obrađuje informacije i javlja se osjećaj kretanja. Ono što ovu vrstu čini posebno izazovnom za dijagnozu jeste činjenica da se simptomi mogu pojaviti u različitim situacijama – pri okretanju glave u jednu stranu, spuštanju pogleda ili čak minimalnom pokretu. Terapija zahtijeva individualan pristup i najčešće uključuje kombinaciju medicinskih i fizikalnih tretmana.
- Postoji i Menijeova bolest, poremećaj u kojem dolazi do naduvavanja jednog od kanala u unutrašnjem uhu. Osim vrtoglavice, izaziva mučninu, zujanje u ušima, osjećaj pritiska i gubitak sluha. Epizode mogu trajati od dvadesetak minuta do cijelog dana, a razlikuju se od BPPV po tome što nisu vezane za nagle pokrete glave. Ova bolest se liječi specijalizovanim metodama i zahtijeva praćenje od strane otorinolaringologa.
Još jedan uzrok koji je često zanemaren jeste vestibularna migrena. Ona ne mora nužno da bude praćena glavoboljom, ali stvara poremećaj u procesuiranju senzornih informacija. Osobe postaju izuzetno osjetljive na svjetlo, zvuk ili mirise, a napadi se češće javljaju kod žena, posebno tokom hormonskih promjena u menopauzi. Čak 30% osoba koje pate od migrena doživljava i epizode vrtoglavice, a liječenje zahtijeva saradnju neurologa i stručnjaka za vestibularne poremećaje.
- Kada se simptomi pojave iznenada i u kombinaciji sa poteškoćama u govoru, slabošću jedne strane tijela ili konfuzijom, stručnjaci upozoravaju da to može biti znak moždanog udara. Tada je neophodna hitna medicinska pomoć. U drugim slučajevima potrebno je obaviti detaljan pregled kako bi se isključili privremeni uzroci, poput neželjenih efekata lijekova. Ukoliko vrtoglavica traje duže, obavezna je konsultacija sa specijalistom.
Jedan od efikasnih načina ublažavanja vrtoglavice jeste fizikalna terapija. Stručnjaci kreiraju individualne programe vježbi kojima se postiže sigurnost u kretanju i jača osjećaj ravnoteže. Tehnike disanja, masaže, kao i jednostavne vježbe poput sporog okretanja glave dok se oslanjate na stopala, mogu značajno smanjiti simptome. Domaći fizioterapeuti ističu da su vježbe poput tai čija ili laganog hodanja izuzetno korisne, jer kroz kontrolisane pokrete tijelo ponovo uči da održava stabilnost (izvor: Institut za rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“, Banja Luka).
- Kod BPPV-a posebno mjesto zauzimaju tzv. manevri – serije pokreta koji vraćaju kristale unutrašnjeg uha na svoje mjesto. Najpoznatiji među njima je Eplijev manevar, koji uključuje specifične položaje tijela u sjedećem i ležećem stavu. Ove procedure se preporučuju pod nadzorom stručnjaka, posebno pri prvom izvođenju. Kasnije ih pacijent može primjenjivati i kod kuće, ali isključivo prema uputstvima. Na taj način smanjuje se učestalost napada, a vraća se kontrola nad sopstvenim tijelom.
Prevencija igra značajnu ulogu u smanjenju simptoma. Izbjegavanje okidača, poput naglih pokreta glave, stresa ili prevelike izloženosti buci, može pomoći da se napadi svedu na minimum. Domaći otorinolaringolozi često savjetuju i izbjegavanje određenih joga položaja koji uključuju naglo zabacivanje glave unazad (izvor: Klinika za ORL i maksilofacijalnu hirurgiju UKCS, Sarajevo). Kombinacija lijekova, terapija i preventivnih mjera pruža najbolju šansu da se osoba vrati svakodnevnim aktivnostima bez stalnog straha od novog napada.
- Stručnjaci napominju da nijedna metoda nije apsolutna garancija protiv povratka vrtoglavice. Međutim, uz pravilan pristup i redovne kontrole, simptomi se mogu držati pod kontrolom. Ljudi koji su prošli kroz terapiju opisuju da su ponovo dobili osjećaj sigurnosti i mogućnost da se bave stvarima koje vole. Upravo zato je važno ne zanemarivati prve simptome, već se na vrijeme obratiti ljekaru.
Na prostoru bivše Jugoslavije, vrtoglavica je jedan od češćih razloga za posjetu neurologu ili ORL specijalisti. Prema podacima Kliničkog centra Vojvodine, značajan broj pacijenata koji se javljaju sa nesigurnošću u hodu ili ponavljanim padovima zapravo boluje od vestibularnih poremećaja, a ne od problema sa srcem ili krvnim pritiskom, kako se često pretpostavlja (izvor: Klinički centar Vojvodine, Novi Sad). Ovi podaci naglašavaju važnost pravilne dijagnoze i edukacije pacijenata.
Na kraju, iako vrtoglavica djeluje zastrašujuće, važno je znati da postoje različiti načini da se kontroliše i ublaži. Kombinacija medicinskog znanja, fizikalne terapije i prilagođavanja svakodnevnih navika može značajno poboljšati kvalitet života. Ono što je ključno jeste pravovremeno prepoznavanje simptoma i potraga za stručnom pomoći, jer to može spriječiti komplikacije i omogućiti osobi da ponovo uživa u sigurnosti sopstvenog tijela i prostora oko sebe.
