Luna Đogani je jučer otišla iz porodilišta u ljubaznom društvu supruga Marka i njihove tek rođene ćerke Lane, a za sobom je ostavila i drugo dete Miju koja je željno iščekivala njihov povratak kući sa ostalim voljenim članovima porodice. Nažalost, majka Marka Miljkovića, koja je nažalost preminula prošle godine, nije bila u prilici da svjedoči radosnom dolasku svog drugog unuka, što je nesumnjivo izazvalo ogromnu tugu i teškoće za Miljkovića u ovom posebnom vremenu.
Marko je izrazio želju da njegova majka svjedoči i učestvuje u svim životnim trenucima. Međutim, on je čvrsto uvjeren da je njegova majka još uvijek prisutna, da ih čuva i čuva. Očigledna je Markova neizmjerna radost za kćerke, jer on samouvjereno tvrdi da bi njegova majka bila neizmjerno ponosna na njihova postignuća. Marko je izrazio želju da svoju djecu obasipa ljubavlju i maženjem, ističući radost što ima sve djevojčice u svom životu.
Međutim, morala se prilagoditi ovoj novoj stvarnosti i postati svjesnija cijelog narativa. Naš stan je postao prava bajka, spektakl koji se riječima ne može adekvatno opisati. Bilo je to istinsko emotivno iskustvo, možda nešto najljepše što se može sresti u životu. Miljković, koji iskreno priznaje da se njegov odnos sa Anabelom popravio zahvaljujući Luni, njihovoj ćerki, i novopronađenom miru u njihovoj porodici, podelio je ovakav osećaj.
Što se tiče odnosa sa Anabelom, Luna je rekla da su uspeli da uspostave skladnu dinamiku, ponajviše zahvaljujući zajedničkoj posvećenosti ćerki. Bili su u mogućnosti da se uključe u otvorene i produktivne razgovore, pronalazeći zajednički jezik i postizanje dogovora. Luna je izrazila zahvalnost Anabeli na pomoći, priznajući značajnu ulogu koju je odigrala u njihovim životima.
