Sa 7 godina sam ostala bez majke i oca: Oboje su se preudali, a mene i sestru dali u dom za nezbrinutu djecu- A sada sam vidjela i ovo na društvanim mrežama i to me je uništilo

0
729

Neke ljudske sudbine, kada čujemo ili pročitamo nešto o njima nas zaista izbace iz cipela, bace nas u razmišljanja tako da sebi postavljamo mnoga pitanja ali ujedno i nakon takvih priča shvatimo koliki smo mi u stvari sretnici te da imamo i više nego li je potrebno u životu, za razliku od drugih. Međutim, nekako nas uvijek najviše pogode priče koje se tiču djece koju su roditelji napustili i koju su ostavili na milost i nemilost sistemu i nepoznatim ljudima:

”Mama je napustila tatu kada sam imala nepunih 4 godine, a moja mlađa sestra samo godinu. Preudala se za komšiju i bez imalo svijesti otišla sa njim u Australiju. Nas dvije smo ostavljene tati na grbači. On se o nama brinuo neke dvije godine, a zatim se i on oženio. Tada nas je uveliko počeo zapostavljati, a kada mu je na svijet došao sin sa drugom ženom, nas je u potpunosti zaboravio. Dao nas je u dom za nezbrinutu djecu, kao da smo mu niko ništa. Tu sam provela 5 godina, 5 godina pakla. Čak mi je nekoliko puta pala na pamet ideja da se ubijem. Mislila sam da gore ne može, sve dok me i mlađa sestra nije napustila.”

Dalje u svojoj ispovijesti ova nesretna djevojka je rekla i ovo:

”Jedna je porodica odlučila posvojiti moju sestru, tako da sam ostala sam bez igdje ikoga. U pubertetu sam krenula lošim putem, baš lošim. Prije dvije godine sam napustila dom, jer su takva bila pravila, tako da sam ostala na ulici. Sada se bavim najgorim mogućim poslovima koje jedna žena može da radi. Šta ću, moram nekako preživjeti. Ponekad imam priliku da uđem na društvene mreže.”

A na društvenim mrežama je došla do nekih saznanja koja su je skoro uništila:

”Pa sam se tako nekoliko puta zaletjela pa ušla na profile mojih bioloških roditelja. Njihova djeca uživaju i imaju sve što im treba. I ljubav, i hranu i topli dom. Sve smo to mogle imati moja seka i ja. Za sestru više nikada nisam čula od trenutka kad su nas razdvojile. Nekad mi je toliko žao što smo se razdvojile, ali sa druge strane opet mi je drago da makar jedna od nas dvije ima život dostojan življenja.”