Nismo ih mogli gledati da ih gazda izbacuje iz stana, jednostavno smo im morali pomoć, pa smo se odlučili na ovaj korak- Nismo mogli da vjerujemo kako će to uticati na nas (FOTO)

0
1053

Iako je svijet postao mjesto u kojem sve manje ljudi brinu jedni o drugima, ipak, tu i tamo naletimo na neke priče i ispovijesti koje nam ipak pokažu da ljudskost nije umrla, da nije nestala i da je još mnogo toga dobroga u ljudima, te da je više dobrote na svijetu nego li smo to i sami svjesni, samo pored velikih količina loših vijesti i događaja mnoge od tih lijepih priča ne mogu da izađu na površinu. Takva je i ova ispovijest jednoga bračnog para koji nije mogao da gleda tešku situaciju u kojoj su se našle njihove mlade komšije. Ispovijest vam prenosimo u cijelosti:

”Naše prve komšije, inače jedan mladi bračni par radili su u jednoj firmi kod istog šefa. Kada je ona ostala trudna, istog dana je dobila otkaz, a da bi im još više napakostio, šef je kroz nekoliko dana otpustio i njenog muža. Oboje su ostali bez posla i bez ikakvog primanja. Da stvar bude gora, problemi su se počeli gomilati. S obzirom da su živjeli kao podstanari, gazda im je rekao da se do kraja mjeseca isele iz stana, jer nije htio da se dovede u situaciju da mu ne mogu platiti kiriju.”

Dalje u svojoj ispovijesti ovi dobri ljudi su opisali kako se dalje razvijala ova situacija:

”Nekoliko dana prije nego što su trebali napustiti stan, muž i ja smo im ponudili da žive kod nas u našem stanu. Imamo prilično veliki stan i poslije odlaska naše djece u bijeli svijet, stan je ostao, pa možemo slobodno reći poluprazan. Naravno ideja im se svidjela , ali nisu imali obraza da pristanu na našu ponudu, pa smo muž i ja morali insistirat. Kad su prihvatili ponudu, mislim da smo nas dvoje bili sretniji od njih. Evo već 4 mjeseca žive kod nas i ne mogu vam opisati koliko su nas usrećili.”

A na kraju priče ovi ljudi su dokazali da biti dobar nije teško, te da treba samo malo truda, a svoju ispovijest su zaključili na ovaj način:

”Prihvatili smo ih kao da su naša djeca, a malu ljepoticu smatramo našom unukom. Baš smo prije nekoliko dana muž i ja razgovarali da im nakon naše smrti prepišemo stan, jer su sada oni naša djeca. Imamo sina i kćerku ali su oni daleko i imaju svoje živote. Jedva da se jednom mjesečno čujemo s njima. Iz tog razloga ćemo stan pokloniti našoj novoj djeci, koja o nama vode računa i paze nas kao da smo im roditelji.”