Nije da se hvalim, ali mnogo sam bogata, a udala sam se za jednoga bijednika: Evo šta mu radim svaki dan, samo jer mi se može (FOTO)

0
890

Društvene mreže su prepune ispovijesti i priča u kojima sasvim obični ljudi djele sa ostalima neka svoja životna, poslovna, ljubavna iskustva i na taj način žele da upozore ljude šta sve u životu može da im se desi te da i pripreme pojedine na reakciju ako se kojim slučajem nađu u sličnim situacijama. Ali postoje i neke ispovijesti koje nas baš izbace iz cipela i natjeraju nas da se zapitamo zar baš ima ovakvih ljudi na svijetu, i kako neki ljudi ispadnu takvi. Takva je i ova ispovijest jedne bogatašice koja je podigla veliku prašinu na društvenim mrežama

”Nije da se hvalim, ali mnogo sam bogata i mnogi su se šokirali kad sam se udala za jednog bijednika, muškarca koji je bukvalno bio socijalni slučaj. Međutim, obzirom da je bijednik i da nema ništa, sa njim mogu lako manipulirati. Znala sam da će da me sluša kao pas i da će da “žmiri” na moje vanbračne ljubavne afere. Lijep je kao Bog i jedino što ima bolje od mene je fizički izgled ali i to meni ide u prilog”.

Pa dalje u ispovijesti ova grozna žena i dalje objašnjava svoje razloge zašto se prema mužu ponaša na taj način:

”Volim da ga podsjećam ko je on, da mu “nabijam” na nos da živi u mom stanu, vozi moje auto, jede moju hranu. Ne prođe dan da mu nešto ne spomenem čisto da ne zaboravi ko je on, a ko sam ja. Kada sa društvom izađemo na večeru, obožavam da ga pustim da on krene da plati, a ja ga tada sasiječem: “Ja ću platiti, jer ćeš sutra opet tražit da ti dam!” ili
“Lako se s tuđim parama razbacivati!” ili “Ako ti plaćaš mojim parama, ko je onda ustvari platio piće?” Ma ima toga. Baš se osjećam moćno i dominantno.

I na kraju ispovijesti, ona priču završava na ovaj način:

”A da ne pišem o mojim ljubavnim aferama. Ono muža ostavim da sređuje stan a ja odem na vikendicu ili neki skupi hotel i cijeli dan uživam sa pravim muškarcima, muškarčinama, ali takvi nisu za brak, dobri su samo za jedan dan. Ili više dana i noći. Uh…”