Zaključno, seoska kuća Ivane Mihić, sa svojim zadivljujućim mirisom dunje i promjenjivom ljepotom kroz godišnja doba, zaista je prizor za pogledati. Bilo da vas privlače jarke boje proljeća, bujnost ljeta, jarke nijanse jeseni ili eterični spokoj zime, ovo imanje ima način da očara osjetila i ostavi trajan utisak na sve koji imaju privilegiju doživjeli njegovu veličanstvenost.
Nakon što je preminuo njen proslavljeni otac scenarista i reditelj Gordan Mihić, Ivana Mihić je odlučila da svoju majku Veru Čukić otprati baš na mjesto gdje je njihova porodica nekada nalazila spokoj. Tako imanje Ivane Mihić oličava idilično utočište, prepuno spokoja i spokoja.
U iskrenom otkriću srpskim medijima, Ivana Mihić je podijelila potresne razloge svoje odluke da nema djecu. Razmišljajući o svom djetinjstvu, s nostalgijom je ispričala radosti svoje mladosti – vrijeme kada je izgradila hirovite kućicu na drvetu, formirala svoju grupu inspirisanu voljenim likovima iz dragih dječjih knjiga, pa čak i zaradila nešto dodatnog novca zajedno sa svojim prijateljima berući plodove iz obližnje plantaže tokom ljeta okupanih suncem. Njeni dani bili su ispunjeni beskrajnim avanturama dok je neumorno pedalirala bicikl od jutra do sumraka, pretvarajući se u neustrašivog istraživača usred očaravajućih šuma koje su obavijale njenu okolinu. U društvu svoje majke savladala je veštinu pravljenja ajvara i džemova, uživajući u dragocenim trenucima zajedništva.
I sa svojim ocem nesebično je pružila ruku pomoći njihovoj kvartovskoj zajednici, doprinoseći proizvodnji domaće rakije. Ove dragocene uspomene prikazuju živopisno i radosno odrastanje koje je Ivana doživjela, ostavljajući trajan trag u njenoj duši. U tom kontekstu ona sada otkriva razloge svoje odluke da nema djecu – odluku koja izaziva dubok osjećaj tuge i empatije. S vremena na vrijeme, glumica nas ljubazno blagoslovi pogledima na svoje zapanjujuće imanje, utočište kojem ona i njena majka neumorno teže.
